O povijesti Kompolja (šira verzija)

Kompolje je staro naselje, spominje se prvi put 1654., zatim 1672., u popisu sela koja su postojala na zapadu regije Gacke. Valja pretpostaviti kako je naselje mnogo starije ali da su listine u kojima je ime zabilježeno nestale tijekom povijesti (npr. brojne Frankopanske listine su u Otočcu izgorjele u požaru). A da je Kompolje kao naselje svakako starije govore i zabilješke o ostatcima crkava iz vremena prije martoloških i osmanlijskih prodora, koji su žitelje potisnuli i raselili krajem 15. i početkom 16. stoljeća (posljednji su pobjegli u sigurnije sjeverozapadne krajeve 1525. godine). Jedan od indikatora ranijeg postojanja Kompolja je i etimološko podrijetlo naziva.

Za Kompolje se često zna kazati da mu ime potječe od sintagme „kom(e) polje?“, tobože da su se s Osmanlijama vodile bitke o tome kome će ovo naselje pripasti (pučka etimologija). Naravno da je to daleko od istine jer se Kompolje nije nalazilo na rubnom (graničnom) prostoru prema Osmanlijskom Carstvu. Pravi etimološki korijen treba tražiti u latinskom jeziku jer ime naselja potječe od imenice „campus“ – polje, odnosno od njegove umanjenice „campelus“ – poljce. Naziv „Compala“, koji koristi Valvasor, samo nastavlja taj niz. Svakako da je ova etimologija bliža istini, za razliku od pučke, a tome ide u prilog i reljefna odrednica - kompoljsko polje (zajedno s Hrvatskim poljem) je zapravo manja izdvojena cjelina koja je pobrđima odijeljena od matičnoga Gackoga polja. Dakako, valja uzeti u obzir i vrijeme rimske vladavine ovim naseljem i poznatim gradom Avendo, koji potječe baš iz toga razdoblja, a kako je toponimija veoma konzervativna, vrlo je vjerojatno da se kroz srednjovjekovnu latinštinu ime provuklo sve do njegove prve pisane zabilješke. Etimološko podrijetlo od staroslavenske riječi „kom“, a koja označava uzvišenje (tipa Komić, Komovi, Komin i sl.), malo je vjerojatan.

Valja reći da je Kompolje nekada pojmovno obuhvaćalo ne samo Kompolje već i Hrvatsko Polje, što je sasvim logično jer je to jedinstvena reljefna cjelina. Tek u drugoj polovici 18. stoljeća Kompolje se počinje dijeliti na Hrvatsko Kompolje i Vlaško Kompolje, odnosno Kompolje Katoličko i Kompolje Vlaško. Korijen toj podjeli treba tražiti u doseljavanju žitelja nakon progona Osmanlija iz Krbave i Like (Gacka nikada nije bila pod osmanlijskom vlašću) krajem 17. stoljeća. Pri novom naseljavanju opustjelih područja (dugih najmanje stoljeće i pol!), na jednom dijelu Kompolja (tj. na području sadašnjeg Hrvatskog Polja) naseljeni su bunjevački ter neki pravoslavni rodovi.

Japodska kultura u Kompolju

Za područje Kompolja dokumentiran dokaz o čovječjem bivstvovanju počinje iz razdoblja kasnoga brončanoga doba (1.000. do 800 g. pr. K.) u vrijeme sjajne japodske kulture. Upravo zahvaljujući Japodima, Kompolje je nadaleko poznato na arheološkoj karti Europe. Jer, na brežuljku Crkvina nalazilo se japodsko naselje, iz rimskoga vremena poznato kao Avendum (Avendo). Kako su naselje nazivali sami Japodi, nije nam ostalo zabilježeno. Upravo na spomenutoj Crkvini arheolozi su u drugoj polovici 20. stoljeća (1979.) sondažno otkopali jednu od nastamba, i to je prva poznata kuća na području Kompolja. A na Crkvini su i danas vidljive terase koje su spiralno vodile prema samome vrhu, na kojima su vjerojatno bile podignute kuće zidane u tehnici suhozida (Japodi nisu poznavali tehniku zidanja žbukom). No pravi procvat Japoda dogodio se u željeno doba (8. - 5. st. pr. K.), u vrijeme iz kojega potječu najizdašniji arheološki artefakti koji su popunili zbirke bečkoga Arheološkoga muzeja, Arheološkoga muzeja u Zagrebu ter, nažalost ponajmanje, Muzeja Gacke u Otočcu. Nevjerojatno je, sudeći po arheološkima ostatcima, koliko su Japodi bili moćan narod, na koji stupanj kulture su se izdigli i koliko su bili ekonomski jaki. To se može sasvim pouzdano prosuditi po pravome obilju jantara, dobavljenoga s dalekih obala Baltičkoga mora (čiji vrijednosni ekvivalent bi u suvremenosti bilo zlato), zatim staklenih pasti od kojih su gradili nakit ter po pravom obilju bakra i bronce. Od silnoga nakita valja spomenuti tzv. oglavlja (metalne ženske „kape“, tj. ukrasna pokrivala za glavu), brojne fibule, ogrlice, kopče, narukvice i nanogvice… zapravo, teško je pobrojati s kojim obiljem nakita su Japodi iz Kompolja (naravno da su slični nalazi otkriveni i u Drenovu Klancu, Prozoru - Arupium, na Velikom i Malom Obljaju - Vrhovine ter dalje kroz Krbavu i Liku sve tamo do rijeke Une) pokapali svoje žene.

Razdoblje Rimskoga carstva

Japodi su pokoreni 35. g. pr. K., pokorio ih je sam car Oktavijan. Zapravo, bili su oni dovoljno mudri da shvate veličinu rimske sile i da se dragovoljno pokore Rimu. Na taj način su sačuvali svoju supstancu i nastavili živjeti po svojim navikama, običajima, sa svojom religijom koju su bili izgradili (kao i svi ostali pretpovijesni narodi). A baš u to vrijeme japodska gradina na Crkvini dobila je svoj naziv Avendum i ostala zabilježena u povijesti. Očito je da je Avendum na putu od Senie (Senja) prema Arupiumu (Prozoru, tj. Otočcu) bio jedno od značajnih naselja. Tome u prilog govori jedna vapnenačka ara ter jedna baza spomenika. Na ari piše: „I(ovi) O(ptimo) M(aximo) IVL(ius) SEXTILIUS B(eneficiarius) CO(n)S(vlaris) EX LEG(ionis) XIIII GEM(inae)“ – tj. Jupiteru najboljem i najvećem Julije Sekstilije, konzularni oproštenik iz 14. dvostruke legije, zavjet izvrši, radostan s dobročinstva. A na bazi spomenika piše: „D(is) M(anibus) AEL(ia) PROCULA IVL(io) SECUNDO CONVIGI PIENTISSIMO, LAVRENTI LAVINATUM, QUI VIXIT AN(os) XXXXII“ - tj. Dobrim dušama pokojnika, Aelija Prokula Juliju Sekundu, premilom suprugu, svećeniku (reda) laurenata lavinatskih, koji poživi godine 42. Ta dva kamena spomenika svakako potječu iz nekog kasnijeg razdoblja rimske vladavine jer upućuju da se u Avendu udomaćila rimska religija, koja je paralelno funkcionirala s japodskom, ili je u cijelosti nadvladala japodsku religiju.

Novija povijest Kompolja

O Kompolju u razdoblju propasti Rimskoga carstva i vrijeme velike seobe naroda od 5. do 7. stoljeća ne znamo ništa (ako je te velike seobe uopće i bilo, što suvremena povijesna znanost počinje sve ozbiljnije propitivati). Za vrijeme hrvatskih vladara Kompolje se nigdje ne spominje, također ni za vrijeme vlasti knezova Krčkih (kasnijih Frankopana) također se ne spominje (premda ima onih koji smatraju da je Kompolje očito bilo u posjedu Frankopana, ali i onih koji dopuštaju mogućnosti da je naselje bilo pod vlašću velikaša Gusića (Gušića) iz obližnjega Brloga). Kako bilo da bilo Kompolje se bilježi tek polovicom 17. stoljeća, a o njegovu postojanju i povijest crkve može kazati nešto.

Naime, Johann W. Valvasor u svom djelu „Slava vojvodine Kranjske“ iz 1689. piše: „Rijeka Gacka izvire u Turskoj ter protječe nedaleko Otočca i ponire u Švici. Na ovoj strani rijeke nalazi se veliko obradivo zemljište u pravcu Senja kojega mještani nazivaju Compala. (…) Na ovo zemljište nadovezuju se dva velika vlaška sela i to Brlog i Vilići“. Očito je, dakle, da autor opisuje Kompolje, i da zapravo njegov naziv treba uzeti kao najstariji što se tiče Kompolja. On ga pravilno smješta između Brloga i Vilića (koji je u to vrijeme zahvaćao veliki prostor od Ponora, Orovca, Staroga Sela pa sve do današnjih Doljana). Ali ne staje Valvasor samo na tome, spominje on i ruševinu neke crkvice na Crkvini (vjerojatno se radi o crkvici Sv. Jurja), dakle podignutu prije prodora Osmanlija, napuštenu i zapuštenu, prepuštenu zubu vremena, o čemu će biti više riječi u govoru o samoj crkvi Sv. Stjepana Prvomučenika.

Kompoljski rodovi, koji su doseljeni 1691. godine dovedeni su dijelom s područja Kranjske u današnjoj Sloveniji, a dijelom iz Gorskog kotara. Čini se da je to bila prilično homogena skupina, sudeći barem po čakavskom jeziku kojim su govorili i kojim i sada govore. Kako je Vojna krajina bila uvelike organizirana, u početku je Kompolje pripadalo Otočkoj kapetaniji, da bi u reorganizaciji Vojne krajine 1746. dospjelo u Otočku pukovniju br. 2, bolje rečeno u Brlošku kumpaniju (satniju) koja je obuhvaćala pored Kompolja i sam Brlog, Drenov Klanac, Dubravu (rlošku), Vlaško Kompolje, Žutu Lokvu, Crni Kal, Melnice i Vratnik. Tako će to ostati sve do razvojačenja Vojne krajine 1873. (odnosno formalno 1881.) kada će Kompolje pripasti Općini Brlog (s već prije pobrojanim naseljima). Ta općina će potrajati sve do iza Drugog svjetskog rata kada će konačno biti ugašena 1957. i Kompolje će administrativno pripadati Općini Otočac, odnosno Kotaru Otočac, a danas Gradu Otočcu.

Kompolje u XX. stoljeću

I prije razvojačenja Vojne krajine u Kompolju su započela značajnija socijalna raslojavanja. Sve je počelo potajnim diobama kućnih zadruga, najprije ilegalno, a poslije promjenom zakonodavstva i javno. Kompoljčanima se s početka činilo dobrim da će dijeljenjem na manje obitelji biti ostvariv bolji život, no pokazalo se suprotno; izmrvljene obitelji su bile slabašne za sve promjene koje su nadolazile. Slijedilo je daljnje osiromašenje, što je potaklo prvi značajniji val iseljavanja početkom 20. stoljeća u prekomorske zemlje i u Slavoniju. Taj val iseljavanja zaustavljen je pukom američkom politikom, ali valja naglasiti da je u to vrijeme Kompolje bilo na samome demografskome vrhuncu, a od tada pa sve do suvremenosti broj žitelja konstantno opada. Svakako da su tome pridonijeli gubitci u Prvome i u Drugome svjetskome ratu, ali i uspostavom komunističkog režima i sustavnog pražnjenja sela u korist gradova, odnosno otvaranja granica i odlaska na „privremeni rad u inozemstvo“. U razdoblju između da velika rata Kompoljčani su se politički određivali kao pristaše HSS-a, u selu je bila jaka organizacija te stranke.

U vrijeme Drugoga svjetskoga rata Kompoljčani se nisu određivali ni prema kome, držali su distancu i prema ustašama i prema partizanima (u bivšem režimu to je ocijenjeno da su bili „pasivni“ prema „narodnooslobodilačkom pokretu“). Valja kazati da im radikalizam s jedne i druge strane nije odgovarao (no ipak je iz sela bilo nekoliko ustaša, ali to je bila prava iznimka, odnosno da nije bilo partizana osim nekoliko selskih „kokošara“ – kako su ih nazivali, koji su radili za partizane, da bi tek pred sam kraj rata u Istru bilo mobilizirano i potjerano dosta Kompoljčana, od kojih je 14 poginulo). Zbog takva stava Kompolje je nakon rata bilo dobrim dijelom na zubu novih vlasti, što se očitovalo u strahovito velikom raspisanom „višku“ koji su morali davati, u obveznim radovima na obnovi srpskih kuća u gornjoj Lici, u određivanju velikih poreza na siromašno i pjeskovito tlo. Ta represija je počela popuštati negdje 60-ih godina prošloga stoljeća. Kao kuriozitet valja napomenuti da je Kompolje u nekim procesima kaskalo za ostalim naseljima na području regije Gacke. Npr. tako je odlazak na „privremeni rad u inozemstvo“ bio s pomakom vremena, nove kuće su se počele graditi gotovo cijelo desetljeće kasnije od drugih naselja. Teško bi to bilo pripisati isključivo konzervativizmu, više će biti da je to bio jaki oprez, naučen iz prošlosti.

Kompolje u Domovinskom ratu

Godine 1990. Kompoljčani su se znali svrstati na stranu kojoj pripadaju, ovdje nije bilo zadrške, očito procijenivši da je prijelomni trenutak za rastanak sa starim i početak gradnje svoje države, bez obzira što je Kompolje okruženo selima s pretežito srpskim življem (Hrvatsko Polje, Brlog, Drenov Klanac, Ponori, Orovac) i nalazilo se u krajnje nezavidnome položaju. Prijetnje susjeda su bile velike, ne samo verbalne, već kad su počela neprijateljska granatiranja, Kompolje je u jesen 1991. odmah došlo na red. Za prvi cilj je određena Osnovna škola „Silvije Strahimir Kranjčević“ koju su gađali odmetnuti Srbi iz Bjeljevina i Rostruna (valjda iz zahvale što su se generacije i generacije u njoj opismenile). Na red je došla i crkva Sv. Stjepana Prvomučenika, zatim i same kuće. Vrhunac napada dogodio se 20. rujna 1991. kada je zrakoplov tzv. JNA raketirao i zapalio spomenutu školu. Slijedio je napad zrakoplovima na tzv. Kipu, jednako tako i na crkvu. Minobacački i topnički napadi su potrajali sve do uspostavljenoga primirja 3. siječnja 1992.

Gospodarska osnovica Kompolja

Kompolje je valjda od svoga postanja pa gotovo do same suvremenosti bilo tipično agrarno naselje. Naravno da se to u Srednjem vijeku očekivalo, no u vrijeme Vojne krajine, odnosno od vremena naseljavanja Kompoljčana krajem 17. stoljeća vrijedio je poseban način života, krajišnik je istovremeno bio seljak i vojnik, imao je dvostruku dužnost. No, nisu samo muškarci bili krajišnici, bile su to također njihove žene i djeca. Zapravo, Vojna krajina je bila najveća poznata vojarna u tadašnjoj Europi i svijetu, protezala se od Jadranskoga mora i završavala tamo negdje u Transilvaniji. A Bečki dvor je htio imati što brojniju i što jeftiniju vojsku. Stoga su se krajišnici sami morali brinuti o sebi, o svome trošku se odijevati i ići u vojne pohode diljem prostrane Europe. Vojne vlasti su određivale sve, od načina odijevanja, bojenja tkanina, gradnje kuća, poljodjelstva pa je krajišniku preostalo samo da sluša „befel“ – naredbu, da radi kako mu se kaže i da gine kad mu se kaže. Takav način života nije mogao odmaći od autarkičnog načina privređivanja, krajišnici su sve sami uzgajali i sve sami proizvodili, a kad bi ih se prisiljavalo da moraju za svoj novac kupovati npr. nove odore, to je izazivalo pobune. Ta mentalitetna crta čekanja „befela“, nažalost, zadržana je sve do današnjih dana i velika je mana u značajnijim gospodarskim iskoracima u cijeloj Ličko-senjskoj županiji.

Ono u čemu su se Kompoljčani izdvajali od ostalih žitelja okolnih naselja je nekoliko obrta, po kojemu je Kompolje bilo poznato i u širim relacijama. Ponajprije je to lončarstvo, doista veliki obrt kojim su se bavili ljudi u Dolnjem selu, po čijim proizvodima je jedan dio tog zaselka nazvan Padelice (padela – šerpa). Kompoljski lončari su proizvodili od domaće gline sve vrste glinenih proizvoda i prodavali ih sistemom trampe (u vrh napunjena posuda žitom je bila cijena). Drugi veliki obrt su bili „kutlari“, tj. drvodjelje. Tim obrtom su se bavili žitelji Gorinjega ili Kutlarskoga sela. Proizvodili su sve uporabne predmete od drveta, uključujući tamburice-dangubice, za koje se danas smatra da su ih izgrađivali samo Kuterevci. Treći veliki obrt je bio tekstilni, vuneni, kojim su se bavili Bojfetići. Naravno da ne treba isključiti ni sve pojedinačne vještine i znanja iz ostalih obrta. Glede prtenoga i vunenoga tekstila tu su Kompoljčanke bile na svome, kao i žene svih ostalih naselja.

Sve do iza Drugoga svjetskoga rata rad u državnim službama i poduzećima je za Kompoljčane bio prava nepoznanica. Tek tu i tamo bi se pokoji pojedinac „odmetnuo“ na rad. Mahom je to bilo „kirijanje“ (izvlačenje trupaca iz šume ili prijevoz kakva tereta iz Primorja u unutrašnjost), rjeđe trgovanje. Tek otvaranjem brojnih tvornica u Otočcu (Otočac je bio poznat po čak sedam grana industrije) počinju se siromašniji zapošljavati i baviti dvojakim načinom života, dopodne su radnici a poslijepodne seljaci. Valja kazati da je industrijalizacija povukla mnogo mladoga svijeta u najvitalnijoj životnoj dobi ne samo izvan Kompolja i Otočca (što je manji problem), već značajnije u Rijeku i Zagreb (što je ostavilo trajne demografske posljedice). Ekonomske migracije (uz iseljavanje na „privremeni rad u inozemstvo“) zadale su naselju konačan demografski udarac. U selu je ostalo živjeti mahom starije žiteljstvo, baveći se poljoprivredom dok u njima ima i mrvica snage, dok su se mlađe populacije negdje utopile u većim sredinama. To je svakako vidljivo iz popisa stanovništva.

Promašeni model razmjerna gospodarskoga razvitka u bivšem društvu je na primjeru Kompolja više nego očit. Naime, zapadno od Otočca u pola stoljeća nije napravljen niti jedan proizvodni pogon koji bi bio mjesto rada za okolno žiteljstvo. Tek 2009. otvoren je pogon za proizvodnju stiropora, ali u tom pogonu ne radi gotovo nitko od Kompoljčana. Svakako je to zakašnjela akcija. No valja pripomenuti da se u takvom sustavu našla cijela nekadašnja Općina Otočac, kao i niz drugih i da je model isforsirane industrijalizacije u svega nekoliko jakih centara u Hrvatskoj urodio plodovima koji su svima očiti.

Žiteljstvo Kompolja

Godina popisaBroj žitelja
1830.803
1857.826
1869.916
1880.900
1890.942
1900.1.024
1910.1.018
1921.950
1931.845
1948.859
1953.798
1961.613
1971.561
1981.543
1991.481
2001.386
2011.356

Jeste li znali?

  • da su Japodi u Kompolju imali dvije nekropole: Crkvinicu i Popov brig s više od 650 grobova?
  • da je Kompolje samo u 20. stoljeću dalo 53 učitelja i profesora?
  • da je Kompolje u 19. i 20. stoljeću dalo tri svećenika: Mihovila Grčevića, Josu Fajdetića i dr. Milana Šumunovića?
  • da Kompolje zaprema površinu od 14,5 km prostornih?
  • da se Kompolje dijeli na sljedeće zaselke: Dolnje selo/Potkraj, Gorinje/Gornje selo, Pandrkovac, Pod Redinon, Oriškovići i Rožići?
  • da je Kompoljem sve do 1965. tekao sjeverni krak rijeke Gacke?
  • da je Kompolje imalo dvije „malenice“: Maratovićevu malenicu i Feketinu malenicu?
  • da se Kompolje nalazi na prosječnoj nadmorskoj visini od 420 m?
  • da je u vrijeme ciče zime Kompolje hladnije za 2 do 3 stupnja od Otočca (temperaturna inverzija) i da se temperatura zna spustiti do čak -30 stupnjeva C?
  • da se u Kompolju govori gacki čakavski poddijalekt, koji pripada u skupinu ikavsko-ekavskog dijalekta)?
  • da je nekada veći dio kompoljskoga polja od jeseni do kasnoga proljeća plavila rijeka Gacka?
  • da se poplavni val u Kompolju nazivao Žmirićka?
  • da je Kompolje, dok je tekla rijeka Gacka, imalo veliko Konjsko jezero i četiri mala: Bobino, Lešino, Sundrčićevo i Grčevićevo (ili Žujanovo) jezerce?
  • da se najpoznatiji i najizdašniji bunar naziva Osičenac?
  • da je od ukupno pronađena 61 oglavlja nađeno u Kompolju čak 28 japodskih ženskih oglavlja?
  • da je najstarije poznato žensko ime na području Kompolja Aelija Prokula?
  • da su najstarija muška imena na području Kompolja Julije Sekstinije i Julije Sekundo?
  • da je Kompolje u vrijeme Vojne krajine činio jedan od četiri „fertalja“ Brloške kumpanije?
  • da je u Kompolju na brdu Ostrvica bila nekada kamena utvrda?
  • da je Kompolje 1916. pogodio vrlo jak potres?
  • da se središnji i najveći dio Kompoljskoga polja zove Memurje?
  • da su partizani 3. travnja 1943. zapalili kompoljsku školu?
  • da je Kompolje u Drugom svjetskom ratu imalo ukupno 99 stradalih žitelja (uključujući vojnike raznih vojska i civile)?
  • da se elektrifikacija Kompolja odvijala od 1962. do 1964.?
  • da je Kompolje prve telefone dobilo tek 1984.?
  • da je pučka škola u Kompolju sagrađena i otvorena 1890.?
  • da je 1900. Kompolje imalo najviše stanovnika – 1020.?
  • da je pjesnik Milan Pavelić bio kompoljski župnik od 1909. do 1911.?
  • da je križ na kompoljskoj crkvi po predaji jedan od križeva sa zagrebačke katedrale?
  • da su nerotkinje iz uže i šire okolice dolazile na hodočašće u Kompolje utječući se Sv. Stjepanu?
  • da Kompoljčani ime svoga mjesta izgovaraju „Konpolje“ (nad „o“ je specifični i jedino u čakavštini poznat dugouzlazni naglasak, nazvan zavinuti akcent ili akut)?
  • da je o narodnom životu i običajima Kompolja objavljena knjiga Jure Grčevića 2000. godine?
  • da su crkveni blagdani u Kompolju u pravilu ženskoga roda: Jurjeva, Ilinja, Stipanja, Mijolja, Dova (Duhovi), Križeva (Sv. Križ), Ivanja, Josipova, Lozarija (MB od Ružarija)?

Crkva u Kompolju

Nakon ponovnog naseljavanja Kompolja krajem 17. stoljeća, prvi trag crkvenome zdanju potječe iz 1723. kada se spominje kapela Sv. Stjepana. Ta kapela vjerojatno je nešto starija jer je biskup Pohmajević spominje u svome popisu navedene godine. Spominje je i otočki župnik Luka Devčić u svome Urbariju 1740., navodeći da je Pohmajević posvetio kapelu s oltarima i grobljem. Nesporno je da je u to vrijeme groblje bilo oko same crkve.

Ta kapela je obnovljena već 1759., razlozi su nepoznati, vjerojatno je bila upitna solidnost gradnje. Već 1772. kompoljska kapela se spominje kao filijalna crkva otočke župe, ali koja ima samostalnog kapelana. Valja naglasiti da je u to vrijeme cijela regija Gacka bila jedna župa – otočka – a da su sve crkve po okolnim selima bile kapelanije. Kapela je još jednom obnavljana 1776.

Očito je da je kapela Sv. Stjepana bila skromna građevina, premalena za sav vjerni narod pa je 1802. započela gradnja nove i veće crkve. Čini se da postojeća kapela nije bila u cijelosti porušena već da je gradnjom crkva samo produljena. O tome svjedoče različiti oblik i visina prozora koja se nalazi na svetištu i uz trijumfalni luk, za razliku od većih i nadsvođenih prozora u crkvenoj lađi.

Već 1807. (kao uostalom i druge kapelanije) 11. kolovoza proglašena je kompoljska župa po dekretu samoga Cara. Od tada pa nadalje Kompolje će imati svoga samostalnoga župnika. Župni stan (kvartir ili plovanija – kako ga Kompoljčani nazivaju) sazidan je 1818. godine. No stan za izaslanoga kapelana postojao je već 1772. (vjerojatno kao drvena građevina).

Kako je već spomenuto, Kompolje je imalo još jednu crkvu – crkvu Sv. Jurja. Pisani izvori doduše ne kažu gdje se točno nalazila, no valja pretpostaviti je da je bila sagrađena na brežuljku koji se naziva Crkvina. Prvi zapis nalazimo kod Valvasora 1689, zatim u Urbariju Luke Devčića iz 1740. koji spominje tu crkvicu kao ruševinu (rudera), ali je pobliže ne situira. Treći trag nalazimo u izvješću Otočke pukovnije od 24. travnja 1773., koja po traženju brigadira Vele o postojećim i oronulim gradinama pukovnijâ izvješćuje da postoji „crkva Crkvina u Vlaškomu Kompolju, potpuno je oronula i od nje je preostalo tek nešto zida i da se nalazi na uzvisini“. Tim opisom je potpuno definiran položaj te crkvice. Ovu spoznaju potvrđuju i neki materijalni dokazi. Naime, prilikom gradnje televizijskoga repetitora 1998. godine na vrhu Crkvine, iskopana su dva obrađena kamena. Jedan od njih je obrađen s dvije strane, dok je drugi bio trapezastog oblika i vjerojatno je bio zaglavni kamen nad vratima ili čak prozorima. Nadalje, prigodom gradnje spomenutoga repetitora trebalo je iz podnožja Crkvine dovesti struju. Pri kopanja rupa za stupove pronađene su ljudske kosti, ispremiješane, što potvrđuje da se nekada na Crkvini, očito uz crkvicu Sv. Jurja, nalazilo groblje. Svakako valja ukloniti sumnju da su to kosti iz japodskih vremena jer se Japodi nisu pokapali u svojim gradinama nego su imali čak dvije nekropole nedaleko od same Crkvine (Crkvinica i Popov brig). Pretpostavku da je crkvica Sv. Jurja bila na Crkvini čini vjerojatnom i praksa podizanja crkvica na brežuljcima i planinskim vrhovima kako bi se zatro poganski običaj slavljenja boga Peruna. A Crkvina je po svom položaju i obliku gotovo predodređena za to. Ta uspomena na Sv. Jurja je očito toliko bila jaka da je lijevi pobočni oltar u crkvi Sv. Stjepana Prvomučenika bio posvećen tome svecu. A sam njegov blagdan 23. travnja nije u slavlju nimalo zaostajao za „letnjon Stipanjon“ (blagdan Sv. Stjepana – kralja Ugarskoga), odnosno „zimskon Stipanjon“ 26. prosinca, kada je pravi blagdan patrona kompoljske crkve i župe.

Kompoljska crkva značajnije je stradala tijekom Drugoga svjetskog rata. Naime, kada su partizani početkom travnja zauzeli selo, talijansko zrakoplovstvo ga je bombardiralo, a 5. travnja 1943. jedna od bomba je pala na krovište crkvene lađe pričinivši veliku štetu. Ne samo da je uništen pokrov nego je srušen i dio svoda pa je nastala velika rupa koja nije sanirana nekoliko narednih godina. Tom prigodom poremećena je statika crkve i zapadni zid lađe je u gornjem dijelu vidljivo nagnut, što se i sada može uočiti. Dolaskom za Kompoljčane legendarnoga župnika Mirka Dintera tek koju godinu po svršetku rata sanirano je krovište i pojačana statika crkve postavljanjem četiri poprečna metalna zatezača.

Na kompoljskoj crkvi je 1985. palijativno sanirano krovište i postojeći obični lim zamijenjen aluminijskim. U Domovinskom ratu crkva Sv. Stjepana Prvomučenika bila je cilj odmetnutih domaćih Srba iz Bjeljevina i Drenova Klanca pa je 24. rujna 1991. jedna od brojnih mina pogodila krov tornja ter uništila krovište na župnom stanu. Angažmanom župnika Mile Rajkovića 1997. je u cijelosti srušen krov tornja, stavljena posve nova građa i bakreni lim. Tom prigodom je postojeći križ galvaniziran u brodogradilištu „3. maj“ u Rijeci, a župnik Rajković je dao da se na središnjoj okrugloj ploči križa postave bakrena slova na glagoljici - IHS. Tom prigodom su zamijenjene rebrenice na zvoniku ter sanirana žbuka tornja i cijeloga pročelja.

Konačno, 2011. godine dolazi do značajnijih radova na saniranju kompoljske crkve. Radi istine valja istaći da je gradnja auto-ceste u neposrednoj blizini crkve dodatno naškodila statici. No tadašnja otočka gradska vlast nije bila na razini zadatka i suprotstavila se nakani da se 'pritisne' Bechtel kao izvođača radova da sanira crkvu. Propušteno se teško nadoknađuje, valjalo je krenuti u skupljanje sredstava od samih župljana i ufati se da će hrvatska država poduprijeti sanaciju crkve, koja se nalazi na popisu kulturnih dobara Republike Hrvatske. Župnik Rajković je naručio projekt cjelokupne sanacije, projekt je izradila tvrtka "Tablinum" d.o.o. iz Zagreba. Rajkovićev nasljednik administrator mons. Tomislav Šporčić krenuo je u realizaciju projekta pa je u rujnu 2011. tvrtka GIVI d.o.o. iz Otočca uklonila stari pokrov, zamijenila neke dotrajale dijelove krovišta ter prekrila bakrenim limom crkvenu lađu i svetište. Preostala je sanacija sakristije, no ona je toliko trošna da je treba srušiti i ponovo sazidati ter prekriti, a to je posao za neko drugo vrijeme. Naravno, kompoljskoj crkvi treba još mnogo toga u sanaciji; potrebno je sanirati i drenirati temelje kao bi se uklonila velika vlaga iz zidova, valja sanirati pojedine napukline u zidovima, treba izvršiti u gornjem dijelu zidova zatezanje karbonskom užadi kako bi se dodatno pojačala statika crkve, potom treba postaviti fasadu, a tek tada se može planirati uređenje zapuštena i trošna crkvenog interijera.

Kompoljska crkva Sv. Stjepana Prvomučenika (jedina ima toga patrona na cijelom području Otočkoga dekanata) je jednostavna građevina. Jednobrodna je to crkva koja završava četvrtastim svetištem. Do župnog stana prizidana joj je sakristija. Zvonik crkve je četvrtast i ugrađen u pročelje same crkve. Izgrađena je u baroknom slogu, što je vidljivo po lukovici zvonika, okruglim prozorima na pročelju ter lučno nadsvođenim prozorima na lađi crkve. Barokni slog odaje i nadsvođen strop, izrađen u stilu tzv. češke kape. Očito da su ovu crkvu gradili strani majstori jer domaći zidari zasigurno nisu bili u stanju izvesti češku kapu. Barokni štih odaje i crkveni namještaj, posebno vrijedan drveni oltar s palom patrona, „prodikalnicon“ (propovjedaonicom) i krstionicom.

Kompoljska crkva Sv. Stjepana Prvomučenika je tipična malena seoska crkva. Odnos visine i dužine joj je u gotovo jednakom omjeru; visoka je 24,43 m, duga (sa svetištem) 23,43 m i široka 9,70 m. Imala je ukupno tri oltara - veliki oltar ter dva pobočna. S lijeve strane u lađi uz sam trijumfalni luk bio je oltar posvećen Sv. Jurju (ostala je samo pala toga sveca), dok je s desne strane bio oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji (sačuvan samo kip s oltara). Kako su pobočni oltari bili drveni, zub vremena je učinio svoje. Bilo bi vrijedno po eventualno sačuvanim fotografijama izraditi replike tih malenih oltara. Do promjene liturgije po posljednjem Koncilu niska kovana metalna ograda dijelila je svetište od lađe. U Kompolju se poštivao raspored sjedenja, u desnim 'bancima' (klupama) sjedili su samo muškarci i nad tim 'bancima' bilo je na metalnim držačima postavljeno „nebo“ (baldahin), dok su žene sjedile samo u lijevim 'bancima'. Ova crkva je imala i tri crkvene zastave, koje su stajale na držačima zataknute u 'banke' do središnjeg prolaza kroz crkvu. Također je postojala jedna masivna ispovjedaonica. Bombardiranjem u ratu uništena su dva velika kristalna lustera u kojima su gorjele voštanice. Crkva je imala i harmonij, vjerni narod ga naziva „jorgule“, postavljen na kor, no i tu je zub vremena učinio svoje. Za vrijeme Uskrsnih blagdana, kada su od Velikog četvrtka pa do Velike subote zavezana zvona, crkva je imala veliku „škrebetaljku“ (čegrtaljku) koja je zamjenjivala zvona.

U tornju crkve su smještena tri zvona, različite težine i zvuka. Težina im je nepoznata, nije zabilježena. Najveće zvono potječe iz 1922. godine, srednje iz 1928., dok malo zvono nosi oznaku godine – 1710.! Kako je kapela Sv. Stjepana Prvomučenika podignuta kasnije (1723.), to malo zvono je vjerojatno doneseno iz neke druge crkve, nije poznato koje. Valja napomenuti da su dva najveća zvona skinuta s tornja u Prvom svjetskom ratu za vojne potrebe i da je ostalo samo ono najmanje. Zvona su elektrificirana 2010. godine.

U Kompolju su službovali sljedeći kapelani:

  • Toma Orešković - od 1. siječnja 1776. do 14. srpnja 1777.
  • Petar Vukasović - od 15. srpnja 1777. do 31. listopada 1786.
  • Juraj pl. Čolić - od 1. studenoga 1786. do 30. rujna 1788.
  • Martin Sarkotić - od 1. listopada 1788. do 19. svibnja 1798.
  • Martin Ježić - od 30. svibnja 1798. do 30. travnja 1804.
  • Nikola Banić - od 1. svibnja 1804. do 14. rujna 1805.
  • Nikola Žic - do 30. kolovoza 1806.
  • Nikola Banić – od 1. veljače do 30. studenoga 1806.
  • Matija Belas – od 1. studenog do 31. listopada 1808.

U Kompolju su službovali sljedeći župnici:

  • Anton Zoričić – od 11. studenoga do kraja svibnja 1819.
  • ragutin Vranić - do 28. svibnja 1826.
  • Ivan Grubišić – od srpnja 1826. do veljače 1829.
  • Juraj Zandonati – od ožujka 1829. do kraja prosinca 1830.
  • Ambroz Krišković – samo u siječnju 1831.
  • Vicko Žanić – od veljače 1831. do 9. kolovoza 1838.
  • Josip Saizt – od kolovoza 1838. do travnja 1839.
  • Mate Sokočilić – administrira svega dva mjeseca 1839.
  • Kazimir Gregurić – od srpnja 1839. do kraja rujna 1840.
  • Anton Celligoj – od 1. listopada 1840. do 31. ožujka 1844.
  • Jeronim Franić – župnikuje svega koji mjesec 1844.
  • Karlo Vlašić – administrira do kraja listopada 1844.
  • Ambroz Brozović – od 1. studenog 1844. do 1. listopada 1868.
  • Ambroz Vranjičanin – od 1. listopada 1868. do 15. travnja 1880.
  • Mihovil Zgombić – od 15. travnja 1880. do 31. listopada 1882.
  • Stjepan Paskvan - od 1. studenoga 1882. do 30. travnja 1883.
  • Dragutin Crnobrat – administrira iz Brloga do rujna 1883.
  • Božo Jelačić - od rujna 1880. do 26. ožujka 1909.
  • Juraj Ibel – administrira iz Otočca po svome kapelanu do kraja listopada 1909.
  • Milan Pavelić - od 28. listopada 1909. do 30. kolovoza 1911.
  • Juraj Ibel – administrira iz Otočca do kraja listopada 1011.
  • Blaž Petrović - od 1. listopada 1911. do 14. travnja 1917.
  • Josip Tauzani – administrira iz Švice do 15. prosinca 1919.
  • Stjepan Kostrenčić - od 15. prosinca 1919. do 20. kolovoza 1922.
  • Rikard Valić – administrira otočki kapelan do 9. listopada 1922.
  • Jerko Čukli - od 9. listopada 1922. do 6. svibnja 1926.
  • Toma Milinković - od 7. svibnja 1926. do 19. rujna 1929.
  • Ivan Novak - od 6. listopada 1929. do 16. listopada 1930.
  • Mirko Župan - od 16. listopada 1930. do 25. listopada 1932.
  • Dragutin Vukonić - od 30. listopada 1932. do 30. listopada 1941.
  • Ladislav Kolarić - od 30. listopada 1941. do 26. kolovoza 1943.
  • Mirko Dinter - od 5. rujna 1945. do 15. svibnja 1969.
  • Nikola Žuravelj – administrira iz Vratnika od ožujka 1969. do kolovoza 1970.
  • Vlade Pezelj – administrira iz Otočca uz kapelana Milu Rajkovića od rujna 1970 do 25. travnja 1974.
  • Mile Rajković - od 25. travnja 1974. do konca rujna 2010.
  • Tomislav Šporčić – administrira iz Otočca od listopada 2010. do 15. kolovoza 2011.
  • Anđelko Kaćunko – od 15. kolovoza 2011.
Poziv na 'Obiteljsku nedjelju' - susret roditelja i djece

Poziv na 'Obiteljsku nedjelju' - susret roditelja i djece

OBITELJIMA župnih zajednica u Kompolju i Brlogu Kompolje, 8.12. u 10 sati (2. nedjelja u Došašću) Poštovani i dragi roditelji i djeco! Svaka je...   >>>

U pripravi za Božić važna je sv. ISPOVIJED

U pripravi za Božić važna je sv. ISPOVIJED

Prenosimo s Fejsa jednu nedavnu vijest koju smo propustili objaviti i ovdje na portalu, a važna je radi rasporeda predbožićnog ISPOVIJEDANJA u Otočkome...   >>>

'Budni budimo!' - i u Došašću i u glazbi...

'Budni budimo!' - i u Došašću i u glazbi...

Čini se da se danas što god pisali o SVETOJ GLAZBI malo koga dotiče i dira i rijetki se potrude nešto pročitati i shvatiti o toj temi i o tim problemima....   >>>

Blagoslov obnovljenoga raspela u Melnicama

Blagoslov obnovljenoga raspela u Melnicama

Poslije sv. mise na Vratniku, na svetkovinu Tijelova, u Melnicama je obavljen svečani obred blagoslova križa odnosno raspela, koje je jedne svibanjske...   >>>

Župnikovo pismo župljanima na početku pastoralne godine

Župnikovo pismo župljanima na početku pastoralne godine

ŽUPNIKOVA PORUKA (župljanima Kompolja) na početku nove 'pastoralne godine' (2019./20.) DRAGI ŽUPLJANI, POŠTOVANE OBITELJI! Najprije vas sve s radošću...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>