Naš umirovljeni biskup Mile Bogović dao intervju Hrvatskom tjedniku

Msgr. dr. Mile Bogović: Frljić nije svinja, nego čovjek, prije ili poslije javit će se savjest u njemu i shvatiti zlo koje sada čini

Msgr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru i crkveni povjesničar sredinom prosinca prošle godine izdao je novu knjigu 'Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti', koja predstavlja zbirku njegovih članaka objavljenih u znanstvenim publikacijama, lokalnim časopisima ili novinama, a povezuje ih tema odnosa katolicizma i pravoslavlja na ovim prostorima. Nekako u isto vrijeme osnovana je i održana je osnivačka skupština 'Udruge Svehrvatski grob - groblje mira', koja ima cilj na Krbavskom polju osnovati 'Svehrvatski grob' u koji bi se dopremili neidentificirani ostatci žrtava Drugog svjetskog rata i poratja. O svemu tome, ali i o najnovijoj predstavi Olivera Frljića 'Šest likova traži autora' u kojoj je prikazan sa svinjskom maskom kako uzvanike na vjenčanju pričešćuje lopatom kokaina, msgr. Mile Bogović otvoreno govori za Hrvatski tjednik. (Tako glasi redakcijski uvod u intervju, iz kojega ovdje prenosimo nekoliko najizazovnijih tema, a cijeli razgovor možete pročitati na portalu HKV-a: https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/28649-msgr-dr-mile-bogovic-frljic-nije-svinja-nego-covjek-prije-ili-poslije-javit-ce-se-savjest-u-njemu-i-shvatiti-zlo-koje-sada-cini.html ).

HT: Koji je Vaš prvi osjećaj i reakcija nakon što ste pročitali o predstavi Olivera Frljića 'Šest likova traži autora', a u kojoj ste i sami predstavljeni na vulgaran način – pričešćujete lopatom kokaina uzvanike na svadbi?

- Iz onoga što je do mene došlo, riječ je o šestoro ljudi, koje se poimence prepoznaje. Svih šestoro imaju svinjsku njušku umjesto lica. Kao što se svinje uzgajaju da bi ih se ubilo, tako završavaju oni. Svi su poznati kulturni i medijski djelatnici (Željka Markić, Marko Perković Thompson, Zlatko Hasanbegović, Velimir Bujanec i njegova supruga i ja) koji se diče svojim narodom i svojom domovinom Hrvatskom i rade za njezino dobro. U Frljićevoj predstavi ja kao biskup dijelim pričest na spomenuti način.
Taj rod umjetnosti neki zovu humorom i satirom; trebao bih se i ja tome smijati, ali ja nisam u stanju shvatiti humor jer sam fašist, rekao bi Frljić. Zato su došli na predstavu antifašisti koji se tome mogu smijati, i kojima je to jako zabavno, kako izvješćuju Čedo i Davor. Za Frljića, dakle, ja sam svinja. Kad bih ja rekao to za njega, u bilo kojem kontekstu, bio bi to govor mržnje. Ovako je to humor i satira, a Frljić umjetnik. Kerempuhovci sve više galame, dižu prašinu i isprobavaju mišiće protiv neistomišljenika. Dosta su već svojih dogmi progurali, o kojima druga strane ne bi smjela uopće razgovarati jer su oni tu već donijeli zaključak. Lijepe drugima etikete da bi se s njima obračunali. Formuliraju se novi 'okviri za mržnju', kako bi rekao Krsto Papić.
Ja ne ću zauzvrat reći da je Frljić svinja, kako je on rekao za mene. On nije svinja nego čovjek, a to znači da je odgovoran za ono što radi. Svinja to nije. I on ima besmrtnu dušu i stvoren je na sliku i priliku Božju. Ne znam koliko je još u njemu vjere koju je primio u roditeljskoj kući i u dobrotvornim vjerskim ustanovama koje su ga školale. Vjerujem da svi ti krediti nisu do kraja potrošeni. Ako i nije vjernik, odgovoran je pred svojom savješću. Prije ili kasnije i u Frljiću će se javiti čovjek, njegova savjest, pa će shvatiti da nije dobro nabijati nikome svinjsku glavu na lice. I da se na taj način ne stječe časno ime među ljudima. Nadamo se da će i njegovi financijeri jednoga dana shvatiti da postoji razlika između kulture i nekulture. Rekao sam već odavno da Frljićeva umjetnička biljka može opstati samo ako ima onih koji ju uzgajaju i zalijevaju (novcem iz džepa građana). Danas takvih 'vrtlara' ima, a to se vidjelo i po nazočnosti brojnih moćnika u našem društvu koji su se ugodno zabavljali i slatko smiješili kad se nekoj 'štetnoj bagri' oduzima njihovo ljudsko dostojanstvo i neljudski ju se kažnjava nabijajući im svinjske njuške i na kraju potamani.
Poznata nam je ta 'umjetnost' kada su 1945. komunistički 'bogovi' sebi prisvojili pravo da tisućama i tisućama ljudi oduzmu dostojanstvo na koje ih je Bog uzdigao i sve proglase ušima, gnjidama i štakorima pa ih onda potamane i bace u jame, rovove i bezdanke. Bila je povlastica ako ih nisu bacili žive. Ovdje nas šestoro nismo gnjide ni uši, nego smo 'promaknuti' u svinje, i svi smo završili kao svinje. Zar nije i Frljićevo ubijanje 'fašističkih i ustaških svinja' slično umijeću toga davnoga izuma i obilno korišteno u ljeto 1945.? Ta je sličnost velika, makar to nekima od nazočnih u Kerempuhu sve izgledalo zabavno i veselo. No nije to smak svijeta…
Zar nisu nenaklona okolina i komunistički progoni pomogli da imamo onako veličanstveni lik Alojzija Stepinca! Najveći je poraz zloće u tome što će na koncu postati svjesna da je pomagala dobru da raste i donosi sve veće plodove. Slično kao što đubar pomaže svakoj biljci da raste. Tako se događa i danas, tako može i ovo ponižavanje ljudi sa strane Frljića i onih koji ga financiraju, i s njime se ugodno zabavljaju, doprinijeti jačanju dobra u našemu narodu…

HT: U Domovinskome ratu bilo je gorkih iskustava, jedna od njih je i sudbina svećenika Josipa Bogovića, o čemu smo nedavno pisali u Hrvatskome tjedniku. Kako to da umjetnike u Hrvatskoj takve sudbine ne inspiriraju za predstavu i filmove?

- To je kada državu ne dobiju oni koji su se za nju borili, nego oni koji su bili protiv nje, ili nisu vidjeli razloga da se za nju bore. Oni koji su se borili nisu imali prilike naučiti kako se država 'drži' pa na položaje dolaze oni koji su državu i prije držali, ili njihovi sinovi. Oni koji su se znali penjati po državnim ljestvama u komunizmu, nisu to zaboravili ni danas, a znaju i svoje poučiti. Tužio mi se jedan povjesničar da je bio u zatvoru dok su njegovi vršnjaci bili na visokim studijima. Zato nije naučio nijedan strani jezik.
No ne trebamo biti malodušni. Vrijeme radi za istinske čovjekoljube i rodoljube. I narod će jednom stasati! Sjećam se dobro spomenutoga Josipa Bogovića. Na kakve su ga sve načine mučili. Nakon što se domogao slobode, imao je jednu emisiju na televiziji. Gotovo nisam mogao dokučiti otkuda mu tolika snaga praštanja i dobrote. Mržnja i zloća kojoj je bio izložen probudile su u njemu onu iskonsku ljudsku i kršćansku dobrotu. On je u svakome od svojih mučitelja prepoznao ljudsko lice, bez potrebe da ikojem licu doda frljićevski svinjski dodatak.

HT: Sredinom prosinca prošle godine održana je osnivačka skupština Udruge SvehrvatskI grob - groblje mira. Naime, poznato je da je ideja da se na Krbavskom polju osnuje Svehrvatski grob u koji bi se dopremili neidentificirani ostatci žrtava Drugoga svjetskog rata i poratja koji se nalaze u više od 2000 masovnih grobnica, od kojih je veći dio i u Sloveniji. Udruga je osnovana, kakvi su daljnji planovi?

- Da se nadovežemo na ono što je gore rečeno, čovjek nije ni gnjida, ni uš, ni štakor, ali ni svinja. A prema mnogima se postupalo kao da je upravo tako. Oni koji su bili u Kerempuhu uglavnom misle da se time danas ne treba baviti i da 'treba okrenuti stranicu'. Trebamo se boriti da svaki čovjek, pa i neprijatelj, ima pravo na ljudski pokop, da mu se spasi ime i prezime, osobnost. Pred hrvatskim društvom nalazi se ta obveza prema brojnim žrtvama Drugoga svjetskog rata i poratja koji nisu pokopani nego se njihovi posmrtni ostaci nalaze i danas zatrpani u raznim jarcima, jamama, rovovima, rudnicima i sl. S tim u svezi sve više se nameće pitanje kamo s ostatcima neidentificiranih žrtava tog vrjemena? Dok se to ne riješi, ne može se ni krenuti u iskapanja u velikim masovnim grobištima. Već na početku rada Saborske komisija za ratne žrtve (1992.-2001.) osjećao se problem pokopa posmrtnih ostataka ekshumiranih žrtava. U njezinu izvješću stoji: 'Najveći problem u radu Komisije na ovom području bio je i jest nepostojanje prostora - lokacije ili više lokacija koje bi se uredile kao zajedničko groblje ter kamo bi se prenosili i dostojno pokopali posmrtni ostaci žrtava iz masovnih grobišta' (str. 117). Kosti iz Markovića jame kraj Trilja odvezeni su u sanducima i pospremljeni u kontejneru kraj Kliničko-bolničkog centra Firule u Splitu.
Sličnu priču pričao mi je Andrija Hebrang nakon iskapanja u Maclju. Kosti su završile u vrećama za smeće na tavanu bolnice, dok nije na sličan način nađeno rješenje. Za neke žrtve može se utvrditi identitet i u tom slučaju zna se kojemu groblju pripadaju. Tako npr. 27. srpnja prošle godine pokopane su žrtve 'prve puške' iz Srba, koje su bačene u jamu na Dabinom vrhu, jer se znalo iz kojih su obitelji te žrtve. One pripadaju mjesnome groblju u Boričevcu. Ali za većinu žrtava neće se moći utvrditi kojemu groblju pripadaju. Zato sam predložio da se na Krbavskome polju, podno Crkve hrvatskih mučenika, izgradi za njih Svehrvatski grob… Crkve hrvatskih mučenika jamčila bi dužan pijetet, a područje se nalazi u središtu Hrvatske; na neki način i u središtu hrvatske povijesti jer je na tom polju 9. rujna 1493., na prijelazu iz srednjega u novi vijek, u roku nekoliko sati, ubijeno oko 10 tisuća branitelja u poznatoj Krbavskoj bitki između Hrvata i Turaka. Kada sam bio u Teznu, kamo je prenesen dio žrtava iz Hude jame, saletješe me mnogi s pitanjem zašto se kosti hrvatskih žrtava vozaju po Sloveniji, zašto ih se ne pokopa u 'hrvatskome grobu'.
Nas četvorica iz Komisije za hrvatski martirologij (Bogović, Beljo, Talan, Stojić, Krišto) okupila je oko sebe još nekoliko istomišljenika i 16. prosinca prošle godine održali smo u Mimari osnivačku skupštinu i utemeljili udrugu pod nazivom: 'Svehrvatski grob - groblje mira'. Udruga je registrirana u Gospiću 12. siječnja ove godine. Imamo i svoj kunski i devizni račun. Već su me više puta Ličani iz Kanade pitali na koju adresu mogu poslati pomoć za Svehrvatski grob. Uvijek sam im odgovarao da to prelazi granice crkvene nadležnosti; u to se mora uključiti država i civilno društvo. Moja je inicijativa na tom tragu. Sada to imamo. Održali smo 23. siječnja ove godine i prvi sastanak Upravnoga odbora, a 25. veljače naći ćemo se na Krbavskome polju da definiramo mjesto. Općina Udbina ide nam na ruku, a to se može reći i za Ministarstvo branitelja. Vjerujem da ćemo ove godine toliko učiniti da iduće možemo krenuti s izgradnjom.

HT: Upravo je iz tiska izašla Vaša knjiga 'Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti' koja predstavlja zbirku članaka objavljenih u znanstvenim publikacijama, lokalnim časopisima ili novinama, a sve ih povezuje tema odnosa katolicizma i pravoslavlja na ovim prostorima. Recite nam nešto više o samoj knjizi, koja stiže baš u vrijeme kada slušamo sve oštrije i agresivnije izjave čelnika SPC-a.

- Knjigu je krajem prošle godine objavila izdavačka kuća ALFA iz Zagreba a naslovljena je: Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti. Uredio ju je dr. Ante Bežen, recenzenti su dr. Jure Krišto i dr. Jure Zečević. Moja doktorska disertacija bila je posvećena odnosima s pravoslavljem (u Dalmaciji) i tim sam se pitanjem cijeli život bavio. U vrijeme Domovinskoga rata sudjelovao sam na mnogim znanstvenim i drugim skupovima koji su tu temu obrađivali. Pratio sam i najnovija događanja i pisao osvrte na njih.
Sadržaj knjige zorno je prikazan likovnim rješenjem na koricama. Tu su dvije crkve jedna kraj druge: Crkva hrvatskih mučenika na Udbini i sv. Sava u Beogradu. One su dovršene gotovo u isto vrijeme. Pred CHM nalazi se kip pape Ivana Pavla II. s križem u ruci, a pred crkvom sv. Save je Karađorđe s mačem u ruci. To da je država i državni interes pred Crkvom, govori i o tome kako SPC shvaća svoju ulogu. Jasno je koje poruke šalju te dvije slike. Dizajnera naslovnice ne treba shvatiti, niti je to u knjizi tako rečeno, da je u SPC navedena osobina tako jaka da je zanemarena ona duhovna dimenzija. Ona postoji jer je ona Crkva u punom smislu riječi, ali se osjeća, nekada više, a nekada manje, ova ovisnost i naslonjenost na državu i naciju. Pače, ona se po tzv. svetosavlju osjeća navezana na državu više nego mnoge druge pravoslavne crkve. To je od utemeljitelja sv. Save, zato je uz pravoslavlje u naslovu i svetosavlje. Nije ni Katolička Crkva u pojedinim nacijama, pa ni u Hrvatskoj, imuna na tu sklonost, ali već po uključenost u Opću (katoličku) Crkvu ta sklonost nije tako izražena.

HT: U knjizi se osvrćete i na pitanje odlaganja kanonizacije Bl. Alojzija Stepinca na inicijativu patrijarha srpske crkve i na Papino osnivanje mješovite radne skupine koja bi raspravljala o ulozi Bl. Stepinca u Drugome svjetskom ratu gdje, na temelju vlastitoga iskustva dosadašnjih mješovitih komisija za dijalog sa SPC-om, upozoravate i na mogući neuspjeh mješovite komisije? Zašto niste optimistični ni ovoga puta?

- Ja sam jedan onih koji je zadovoljan što je osnovana spomenuta Komisija. Kada je riječ o Stepincu, mi se ne trebamo bojati ići s njima na svaki forum i znanstveni skup. Bio sam član zaklade Pro Oriente u Beču. Svake godine oni su priređivali znanstveni skup o jednoj temi okrenutoj Istoku. Srpska je strana predložila da se jednom obradi tema Stepinac u Drugome svjetskom ratu. Iako su neki iz hrvatske skupine bili rezervirani prema takvoj temi, ja sam se njoj obradovao i nije mi bilo teško i druge naše članove nagovoriti da se s time slože. Bilo je to 1998., u vrijeme proglašenja Stepinca blaženim. Iako je to bio prijedlog srpske strane, s kojim se čelništvo Zaklade složilo, nakon našega jednodušnoga pristanka, tema je skinuta s dnevnoga reda bez ikakva razložnoga objašnjenja. Ne znam je li SPC izravno nastojao preko Pape obustaviti postupak, ali Ivan Pavao II. nije tome posvetio pozornost.
Kada je već dovršen postupak za Stepinčevo proglašenje svetim, uputio je srpski patrijarh Irinej pismo papi Franji u kojem iznosi svoje protivljenje i protivljenje SPC-a proglašenju. Papa Franjo osnovao je međucrkvenu komisiju. O akciji patrijarha Irineja i o tom komisiji opširno pišem u knjizi.

Andrea Černivec, Hrvatski tjednik (1.2.2018.)

Ponedjeljak, 12. Veljača 2018.

Naš umirovljeni biskup Mile Bogović dao intervju Hrvatskom tjedniku Naš umirovljeni biskup Mile Bogović dao intervju Hrvatskom tjedniku
Na Vratniku radostno slavlje Kristove Gozbe ljubavi za dvoje prvopričestnika

Na Vratniku radostno slavlje Kristove Gozbe ljubavi za dvoje prvopričestnika

Po staroj izreci da za dobre i lijepe vijesti nikada nije kasno, objavljujemo s "malim" vrjemenskim odmakom (zbog različitih okolnosti) doista lijepu i...   >>>

Krizma u Kompolju - molitva za radost, mir, svjetlo i snagu...

Krizma u Kompolju - molitva za radost, mir, svjetlo i snagu...

U nedjelju 10. lipnja, točno u 10,00 sati, svečana povorka šestero krizmaničkih kandidata sa svojim kumovima, ministrantima, svećenicima i biskupom krenula...   >>>

U Brlogu kršten Luka - 4. dijete ob. Jurković

U Brlogu kršten Luka - 4. dijete ob. Jurković

U turobnoj slici hrvatske demografske stvarnosti već dugo je o pojedinim župama i mjestima naše biskupije (negdje doista s razlogom) stvorena "katastrofalna...   >>>

U Brlogu krštena Magdalena Lončar

U Brlogu krštena Magdalena Lončar

U turobnoj slici hrvatske demografske stvarnosti već dugo je o pojedinim župama i mjestima naše biskupije (negdje doista s razlogom) stvorena "katastrofalna...   >>>

Prva pričest u Kompolju – pjevano slavlje radosti i zahvale

Prva pričest u Kompolju – pjevano slavlje radosti i zahvale

Prekrasan i sunčan dan prve nedjelje lipnja (3.6.) odražavao se na licima djece i njihovih roditelja dok su u svečanoj procesiji ulazili u crkvu u Kompolju,...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>