Propovijed biskupa Zdenka u Švici

(četvrtak 8. studenoga 2018.)

Evanđelje: Lk 15,1-10

Braćo i sestre, Isus ovdje govori o pastiru koji čuva ovce, ali nije teško prepoznati da je u liku tog pastira predstavljen Bog sam. Isus tom prispodobom želi slušateljima prikazati kakav je naš Bog i kako se on odnosi prema najslabijim ili najgrešnijim. Isus redovito predstavlja Boga na ljudski način: u liku sijača, otca koji je imao dva sina, siromašne žene, upravitelja dobara, pastira... Isus tog Boga uspoređuje s čovjekom, kao da Bog oponaša ljude u njihovim konkretnim situacijama: "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?" Bog se, dakle, ponaša kao jedan od nas, na isti način kao mi. Čovjek koji može imati sto ovaca i izgubi jednu žalostan je, ide ju tražiti, i jako se radostan ako je nađe... a radi se o samo jednoj! Naime, ako čovjek ne može podnijeti da izgubi jednu ovcu, još manje može podnijeti Bog da izgubi jednoga koji je njegova slika.

Priča bi sažeto rečeno glasila ovako: Čovjek je imao sto ovaca, a jedna je bila tvrdoglava, neposlušna, bezobrazna i odlutala je. Pastir, budući da je bio dobar, ostavlja sve i ide nju tražiti. Nalazi je, nosi je na ramenima i pravi slavlje zato što ju je našao. Očito, ono što je ovdje najuočljivije jest pastirova dobrota. Jer bilo bi najnormalnije da pastir kazni neposlušnu i tvrdoglavu ovcu, ali to se nigdje ne spominje. U središtu pozornosti nije izgubljena ovca, nego pastir, taj dobri čovjek koji žrtvuje sve da nađe izgubljenu. Isus nam želi reći: I među vama je tako da ako čovjek sa sto ovaca izgubi jednu, ne prihvaća da bude čovjek-pastir s devedeset i devet ovaca. Sve ulaže da tu jednu nađe. Kad se ne bi tako ponašao ne bi zavrijedio da ima ni onih devedeset i devet. Takav bi na koncu ostao bez i jedne, jer bi lako žrtvovao jednu po jednu. Zato Bog ne može biti ravnodušan ako je izgubljena i samo jedna osoba. Zato je Isus sišao na zemlju, zato se druži s carinicima i grješnicima i blaguje s njima, zato žrtvuje svoj život. Zato je Božja radost tako velika kada se vrati i jedan odlutali.

Istina je da u ovoj prispodobi ima elemenata koji odudaraju od ljudske logike. Na koncu, ljudska logika nije uvijek i Božja logika. Potrebno je nekada izići iz naše ljudske logike te shvatiti i prihvatiti Božju logiku. Ljudski govoreći, ne izgleda da je uvijek razborito devedeset i devet ovaca ostaviti bez zaštite i ići tražiti jednu izgubljenu. Zar to nije rizik da se izgubi mnogo više? Da. Ali Isus ovdje govori o božanskoj logici. Bogu je silno važan taj jedan, i on sve čini da spasi tog jednoga. Naglasak je na činjenici da pastir ostavlja onih devedeset i devet ovaca sve dok ne nađe tu jednu. Ne kaže se koliko vremena ju traži, niti se govori o teškoćama tog traženja, nego je naglasak stavljen na upornost traženja dok je ne nađe. Zapravo, najveći naglasak je stavljen na radost koja se doživi kada se izgubljena ovca nađe. Ne spominje se napor koji je pastir uložio u traženje. Ne govori se o njegovu umoru. Pastir o tome niti ne razmišlja, on je u svemu koncentriran na tu ovcu i njezin umor u izgubljenosti. On je sigurno umoran, ali znade da je i ta ovca umorna od svoga lutanja, i zato premda i sam umoran, on nju stavlja na svoja ramena, za nju se brine, zaboravljajući posve sebe. Isus želi pokazati kakav je naš Bog, koliko se za nas brine i koliku radost osjeća kada mu se vratimo. Naglašava da se tome raduje cijelo nebo i njegovi stanovnici. To je poziv svima da doprinesu Božjoj radosti svojom zauzetošću za slabe i grješne, počevši od samih sebe.

Isus završava tu prispodobu riječima da će "na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grješnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja". Ta rečenica može zbunjivati, tj. može se steći dojam da Bogu i nebu život pravednika nije neka posebna radost. Ili da je potrebno jedno vrijeme griješiti pa se obratiti da bi se Bogu podarila radost! No to je pogrješan dojam. Onih devedeset i devet pravednika zbog kojih se nebo toliko ne raduje, zapravo i ne postoje. Nema tih pravednika kojima obraćenje ne treba. Jer obraćenje je trajni proces u životu svake osobe. Uvijek smo pozvani na dodatni korak naprijed. I svaki taj korak je istinsko veselje cijelom nebu.

Također, Isus je ovdje ironičan prema farizejima i književnicima koji smatraju da njima obraćenje nije potrebno, koji se smatraju pravednicima. Želi im poručiti da s takvim držanjem oni Bogu nisu nikakva posebna radost. Raskajani grješnici ih u svemu nadilaze i u Božjim su očima mnogo vrjedniji. Poruka je upućena i svima nama: svatko od nas može podariti Bogu posebniju radost s malim korakom na putu naše svetosti, s našim malim pobjedama nad sitnim manama koje umanjuju ljepotu naše duše ili slike Božje u nama.

Dakle, Isus primjerom pastira koji traži izgubljenu ovcu i žene koja traži izgubljenu drahmu, pokazuje pravo lice Božje, Njegovu dobrotu i milosrđe prema najjadnijima. To je poziv svima da otkriju takvo Božje lice i da ga oponašaju u odnosu prema slabima i grješnima. Bez spoznaje takvoga Božjeg lica nije mogući niti imati veće povjerenje i pouzdanje u Boga. Ova prispodoba, kao i mnoge druge, pokazuje također koliko Bog ima razumijevanja prema slabima, umornima, ljudima koji trpe. Naravno, netko može postaviti pitanje: zašto Bog, umjesto razumijevanja i suosjećanja s patnicima, ne spriječi patnju u životu ljudi, a često to budu upravo ljudi koji su mu vrlo odani, koji ga vole i koji se trude da mu budu vjerni.

Braćo i sestre! I patnja ima svoj smisao i svoju vrijednost. Nije patnja uvijek prokletstvo. Neka velika duhovna iskustva ne mogu se steći drugim putem nego kroz patnju. I Biblija nam puno govori o tome kako patnja ima moć otvoriti nam oči da upoznamo mnoge uzvišene stvarnosti, koje ne bismo upoznali ni na koji drugi način. Zato u Svetom pismu nalazimo mnogo osoba koje Bogu zahvaljuju za patnju koju su proživjele, jer im je donijela mnoga dobra. A to se najčešće upozna tek poslije.

Cijela povijest spasenja nam jasno odkriva kako su ljudi imali najjače susrete s Bogom upravo u patnji. Koliko se samo osoba obratilo Bogu i upoznalo ga baš u patnji! Nigdje čovjeku Bog nije bliže nego u patnji, koliko god nam to izgledalo čudno i teško razumljivo. Naime, često neke Božje poruke ili ponude shvatimo ispravno upravo u patnji! Bog nam te poruke slao u nekim drugim okolnostima, ali tada ne njih ne obraćamo takvu pozornost kao u patnji.

Kao ljudi poznajemo različite patnje. Najčešće smo u patnji žalostni, nervozni, napeti, pa i buntovni. Naviru nam uvijek ista pitanja: "Što sam ja Bogu zgriješio da me ovo moralo zadesiti?" Ali onda, kao odgovor, dolazi i pitanje: "A što je Isus zgriješio da je njega morala zadesiti onakva patnja?" Iz toga se jasno vidi kako ne mora značiti da je osoba koja pati nešto posebno zgriješila. Jer to može biti znak Božjega povjerenja u osobu. Bog i danas traži ljude koji su spremni biti 'Cirenci' i pomoći nositi križ njegovu Sinu za spasenja grješnika. Takvih osoba, nažalost, nema mnogo, i nije ih ni Bogu lako naći.

Zato je veoma važno znati strpljivo i s ljubavlju prema Bogu nositi svoju patnju! Nema ništa veće od toga što bismo Bogu mogli prikazati! Ništa ne posvećuje osobu kao strpljiva i s ljubavlju prema Bogu nošena patnja. Nažalost, ima previše kršćana koji u patnji samo proklinju i psuju, koji su bijesni na Boga i sve oko sebe. Tako im njihova patnja ne postaje lakša nego teža, ona ih užasno opterećuje i pretvara se u prokletstvo.

A kako su nam, nasuprot tome, dragocjene osobe koje nose teške patnje, a nisu izgubile ljubav i pouzdanje u Boga. Te osobe su istinska dragocjenost Crkve. Te osobe Crkvu posvećuju, po njima nam dolazi obilje Božjega blagoslova i milosti.

Nitko od nas nema iluzije da se u budućnosti neće više nikada susresti s križem i patnjom. Stoga nam je veoma potrebno moliti da budemo dostojni svoga križa. Jako nam je važno znati razmišljati o svojoj patnji kada nadođe, znati je meditirati, i znati tražiti što nam sve Bog kroz patnju nudi. Jer ne može Bog dati nešto besmisleno.

Jasno, patnju nije lako razumjeti. Ljudi smo, ali kada čovjek dostojanstveno proživi patnju, postaje duhovno zreliji s novim spoznajama koje postaju dragocjeno životno iskustvo. U narodu je poznata izreka: "Tko nije ništa propatio, ništa ne zna!" Molimo Gospodina da nam naše patnje budu na posvećenje, da i mi svojim patnjama pridonesemo onome što nedostaje Isusovu mističnom tijelu, Crkvi (v. Kol 1,24). Amen.

Srijeda, 14. Studeni 2018.

Propovijed biskupa Zdenka u Švici
Raspored predbožićnih ispovijedi u Otočkom dekanatu

Raspored predbožićnih ispovijedi u Otočkom dekanatu

U župnom domu u Ličkom Lešću u ponedjeljak 3. prosinca održan je redoviti radni sastanak svećenika Otočkoga dekanata. Na početku susreta kolege svećenike...   >>>

Propovijed biskupa Zdenka u Švici

Propovijed biskupa Zdenka u Švici

(četvrtak 8. studenoga 2018.) Evanđelje: Lk 15,1-10 Braćo i sestre, Isus ovdje govori o pastiru koji čuva ovce, ali nije teško prepoznati da je u...   >>>

U Kompolju krštena Magdalena Patricija Šimunović

U Kompolju krštena Magdalena Patricija Šimunović

U nedjelju 28. listopada u kompoljskoj je crkvi na euharistijskom slavlju sakramentom sv. krštenja Crkvi pridružena Magdalena Patricija Šimunović, drugo...   >>>

Molitvena akcija za zdravlje vlč. Rajkovića

Molitvena akcija za zdravlje vlč. Rajkovića

MOLITVE I MISE ZA ZDRAVLJE VLČ. MILE RAJKOVIĆA u švičkoj crkvi, od 5. do 9. studenoga 2018. Molitva i rad za duhovna zvanja, svećenička i redovnička,...   >>>

Novi niz 'Obiteljskih nedjelja' u Kompolju

Novi niz 'Obiteljskih nedjelja' u Kompolju

Prvo takvo nedjeljno slavlje u novoj pastoralnoj godini, održano u Kompolju 14.10. (za župe Kompolje i Brlog), nije nažalost privuklo sve kojima je takav...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>