U Bogu je radost i snaga
RAZMIŠLJANJE UZ BOŽIĆ (Polnoćka 24/25.12.2012.)
Božić je najradosniji kršćanski blagdan. Najčešće se doživljava kao najljepša idila! Zato ga slave čak i mnogi koji nisu kršćani – oni ga doživljavaju kao obiteljski blagdan. Ali, za nas kršćane Božić je još i nešto drugo. Da bi se dubinski doživio Božić potrebno je dublje uroniti u Otajstvo. Tko želi da ga istinski obogati "čudesan Sjaj iz betlehemske štalice" (E. Stein), mora se potruditi da duhom uđe u beskrajnu tajnu Utjelovljenja – a ona je plod neizmjerne Božje ljubavi prema ljudima, prema svakom čovjeku. Bez toga duhovnog napora cijelo se božićno slavlje brzo svede na tradicionalna jela i pića, prejedanje i opijanje uz buku i pucnjavu ter se lako pretvori u čistu suprotnost ovome blaženom ozračju i dubokoj mistici. A takav Božić bez Boga već više od mjesec dana reklamiraju mediji. Zato je ovo božićno Čudo nemoguće shvatiti i prihvatiti bez VJERE. Doista, kako razumjeti istinu vjere o utjelovljenju Sina Božjega? Kako shvatiti na koji način je druga Božanska osoba, vječna Očeva Riječ, 'tijelom postala'? Kako je to Bog postao čovjek? I ZAŠTO je to uopće bilo potrebno?
Za razumijevanje Božića potrebno je vratiti se na prve stranice Biblije. Tu nam Sv. Knjiga kaže da je prvi čovjek, Adam zajedno sa svojom ženom - u jednoj kobnoj "žutoj minuti" - radije nego Bogu povjerovao svome neprijatelju Đavlu. I kao što je Lucifer, neposlušni anđeo, rekao Bogu: 'Ne želim ti služiti!', Adam je zapravo na Božju ljubav i dar slobode odgovorio (kao u pjesmi…): "Neću više služit glasu tvom, 'idem tamo gdje je sve po mom'!" Nakon toga, nažalost – istjeran je iz Raja zemaljskog! A s njime s "istjerani" i mi. Ali Bog je neizmjerna ljubav, nije odbacio čovjeka, nego mu nudi spasonosan izlaz, ostavlja mu mogućnost za ljubav, dobrotu, pravdu, mir, sreću i vječno spasenje. Kako? Po kome? Po svome Sinu - Isusu.
No u tome je - po ljudskoj logici - Bog mnogo "riskirao": nije došao na ovaj svijet kao popularna zvijezda estrade ili filma - Isus ne želi biti kao neki filmski "vampir" u kojeg će se zaljubljivati curice i punice, Isus ne želi biti nekakav sveti 'Sulejman veličanstveni' kojemu će se podložnici klanjati a on sve pred sobom gaziti, Isus nije želio da cijeli svijet kao ludilu pleše neki njegov 'gangnam style', nije nam obećao ni neki sjajan 'kukuriku plan 21'… itd. Isus se ne služi trikovima ovoga svijeta da bi bio od ljudi prihvaćen. Nego Bog dolazi k nama u običnom ljudskom tijelu – "tako se htio roditi jer želi da ga ljubimo a ne da ga se bojimo" – reče nadbiskup Stadler! Dakle, došao je 'zamaskiran' najvećom jednostavnošću, da bismo ga svi mogli prihvatiti i vjerovati mu. Ostavlja nam čak punu slobodu da ga odbacimo - svatko je od nas u svakom trenutku potpuno slobodno može Bogu odnosno Isusu reći: "Idem tamo gdje je sve po mom"!
Vidimo i danas kako mnogi uporno misle da mogu i bez Boga biti potpuno sretni. Ali to je varka – i veliki rizik! Zato je Bog poslao Isusa da svojom Radosnom viješću, svojom ljubavlju do smrti na križu pokaže nam Put – put u život i sreću. No Isus nije samo došao, dao nam nacrt, kompas, sprave za orijentaciju, navigaciju… i sl. nego je prvi prošao tim putem koji je za nas najbolji i spasonosan. Nakon toga nije otišao i ostavio nas da se patimo u raznim mukama – ostao je s nama na mnogo načina, postao je naš 'župljanin', naš 'mještanin', naš 'sunarodnjak'... A najčudesnija njegova nazočnost i prisutnost je u svetoj EUHARISTIJI – zato je sv. misa najveće blago i naša najveća svetinja. Zato je nevjerojatno da mnogi vjernici nisu svjesni što propuštaju kad na sv. misu ne dolaze. Ako vjeruju da sv. misa može pomoći njihovim pokojnima, zašto misle da njima ne treba sv. misa!? Jer nigdje ne možemo primiti od Boga takvu duhovnu snagu koja čini čuda - kao u sv. misi.
Isus se rodio u okolnostima globalne okupacije njegove domovine. Mi ne znamo što nas čeka u budućnosti – ali ima znakova da će svima koji u Boga vjeruju, a posebno kršćanima, trebati velika hrabrost i golema snaga da bi opstali. Već sada roditelji trebaju tako odgajati svoju djecu da budu heroji a ne mlitavci. A takvih karaktera nema bez Božića, tj. bez Isusa Krista.Evo na kraju jedan primjer kako je Božić ne samo čudesan, nego i čini čuda. U Münchenu 2003. izišla knjiga "Der kleine Frieden im Großen Krieg", u kojoj se opisuje čudo na početku 1. svj. rata u Belgiji. Vojnici su bili u rovovima - zima, blato, smrt, užas… Prvi ratni Božić razbuktao je svima čežnju za domom, toplinom, bližnjima… - svima je već bilo dosta ratovanja. Najednom, u mjesečini, dvije stotine Nijemaca zapjevalo je iz sveg glasa stare njemačke božićne napjeve; i drugi su vojnici stavili pred svoje grudobrane božićna drvca sa svijećama. Britanci i Francuzi, pa i Belgijanci, gledali su ih zabezeknuti. Ali nitko nije zapucao. Čak je dio njemačkih vojnika držao petrolejke iznad svojih glava, kako bi ih "neprijatelj" bolje vidio. To je sa stajališta vojne logike - potpuno suludo. Zapovjednici su režali, repetirali puške, psovali i huškali. No prizor je bio tako moćan da su i oni napokon ušutjeli, a bolji među njima i sami su krenuli sa svojim vojnicima prema "neprijatelju". I tu sad dolazi do 'povijesnog' susreta, s kojim ljudska povijest ne zna što bi: na ničijoj zemlji, između rovovskih linija, susreću se vojnici neprijateljskih armada; dotiču se, izmjenjuju darove; Nijemci žude za engleskim pudingom (to je kolač), Englezi pak vole njemačke kobasice. Piše autor knjige: Mjesec odozgo sve to prijateljski nadgleda; na bojišnici je potpun mir.
Zatim pada dogovor o najprečem: o sahrani poginulih između linija, čiji su leševi na ničijoj zemlji ležali već mjesecima. Potom pada dogovor o – nogometu. Ratnici se promeću u dječake koji se hoće sportski nadmetati, ali se ne žele više ubijati. Časnici gunđaju, ali događaj je tako masovan, i s njihovog vojničkog stajališta, tako sulud, da su naprosto zanijemili. "To je bila najljepša stvar u ratu", sjeća se jedan očevidac. Eto što može Božić. Ali, mnogo toga - s Njime, s Bogom - možemo i mi!
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu
Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova... >>>
KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!
Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni... >>>
'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje
Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'... >>>
Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu
Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u... >>>
Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije
U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup... >>>
Kompolje (župna crkva)
Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)
Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa
Brlog
Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)
Vratnik
Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati
Kad ce opet blog?... >>>
Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio... >>>
13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna... >>>