Spomen pokojnih i spomen živih
RAZMIŠLJANJE UZ DUŠNI DAN
Čitanja: Job 19,1.23-27a; Rim 5,5-11; Iv 6,37-40
Smrt i umiranje dio su našega ljudskog života i nemoguće je izbjeći ih. Uzalud je pred njima zatvarati oči jer nikoga na mimoilaze, a svaki dan života - kako je davno rečeno - ujedno je dan kojim smo bliže smrti. Ipak, smrt ne postoji kao nešto općenito, nego postojimo mi koji se s njome susrećemo, svatko osobno i na svoj način. No budući da nemamo prethodno iskustvo, ostaje trajni misterij.
Ipak, odgovor na sva naša pitanja i na sve zagonetke daje nam misterij onostranosti. Tajni smrti suprotstavlja se otajstvo života vječnoga, a snazi smrti Božja moć. U tome nam pomaže Biblija. "Pravednik će od vjere živjeti" jer Gospodin neće "dati da pravednik truleži ugleda". Tako nas već SZ-objava vodi prema misteriju Kristove smrti. Jer u središtu naše vjere je smrt Isusa Krista. Njegovim umiranjem cjelokupna ljudska povijest dobila je novi smisao. Do Isusa je ljudski život bio u znaku vlasti smrti. A onda je On uzeo našu smrtnost i svojim umiranjem pobijedio smrt ter tako označio početak Kraljevstva života. Umro je za nas, ali ne umjesto nas, kako bi nam pokazao da naša smrt po njegovoj ima smisla.
U odlomku drugoga čitanja mise Dušnoga dana iz Poslanice Rimljanima Sveti Pavao više puta ponavlja da je Krist "umro za nas". No, njegova smrt na križu nije tragični svršetak, nego ulazak u slavu. Nakon njega mi ljudi i dalje umiremo, ali više ne beznadno, nego sa sigurnošću koja izlazi iz njegova uskrsnuća. Ono je potvrdilo riječi iz Knjige o Jobu: "Ja znadem dobro: Izbavitelj moj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svojeg ću tijela tad vidjeti Boga." Zato grobovi kršćanima nikada nisu bili mjesta očaja, niti je današnji spomen dan žalosti. Zato Dušni dan nije komemoracija prošlosti, nego znak otvorenosti za budućnost. Stoga nije prikladan naziv Spomen svih vjernih mrtvih, nego Spomena svih VJERNIKA POKOJNIKA! Zato je logična povezanost ovoga spomendana i svetkovine Svih svetih. Crkva uči da je smrt stvarnost koja se mora prihvatiti i proći kako bi se došlo do proslave u vječnosti. Svojim molitvama ovdje mi možemo pomoći našim pokojnima koji još nisu došli do toga stupnja, do punine radosti u Božjoj ljubavi.
Dakle, svi znademo da treba, i kako treba dostojno obilježiti spomen na naše pokojne. No jesmo li svjesni da oko nas hodaju 'živi pokojnici' (čak i "živi mrtvaci") - koje smo možda mi sami svojom nebrigom i nepažnjom, 'pokopali' još za njihova života? Ili su ih drugi pokopali, a mi ne marimo…! To nam posvješćuje potrebu da, uz ovaj spomen pokojnih, kako je izvrsno uočio pater Zvjezdan Linić, što češće učinimo i SPOMEN ŽIVIH. To se odnosi na sve ljude oko nas - najprije na one s kojima živimo, koji su nam križ i radost, s kojima se svađamo ili s kojima šutimo - to su članovi naše obitelji, naši susjedi, župljani...
Promislimo, zar i oni nisu potrebni molitve i žrtve? Zašto ne bismo i njima zapalili svijeću ili ih obradovali cvijetom, lijepom riječi, osmijehom? Zašto se smiješimo pred drugim i nepoznatim ljudima, a pred svojim ukućanima smo uvijek namršteni, namrgođeni? Zatim, cijelu godinu mi svećenici prikazujemo svete mise za pokojne, jer vjernici tako žele – 'naručuju', kako se (ružno) kaže. Takvih je nakana više od 99%. A gdje su molitve i želje za naše žive? Jasno, ne smijemo zaboraviti naše pokojne, ali zašto olako zaboravljamo duhovne potrebe naših živih? Je li to znak da ljudi žele nadoknaditi ono što su propustili za života svojih bližnjih? Kao što pokazuje zgodan aforizam: "Da su sve ono cvijeće koje se nalazi na grobu, pokojniku donosili dok je bio živ, još bi i sada bio na životu!"
Ili možda vjernici pokazuju teško neznanje pa zamišljaju svetu misu samo kao dio sprovoda ili samo kao molitvu za pokojne? A sv. misa je nekrvna žrtva Novoga saveza, u kojoj se na čudesan način ponavlja misterij-čudo koje je Isus učinio na Posljednjoj večeri, na Veliki petak i na dan Uskrsnuća. Zato je sv. misa najveće čudo koje postoji na ovom svijetu. Možemo je "svesti" na tri riječi, tri znaka: Kruh, Križ, Uskrs. Zato naše molitve 'imaju snagu', jer je sveta misa najveća moć. Zato je potrebno moliti i prikazivati svete mise i za pokojno i za žive. U svoje molitve, dakle, trebamo uvijek uključiti sve pripadnike općinstva svetih! Jer svi smo zajedno, kako je lijepo rekao papa Franjo, uronjeni u vatru Božje ljubavi.
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu
Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova... >>>
KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!
Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni... >>>
'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje
Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'... >>>
Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu
Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u... >>>
Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije
U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup... >>>
Kompolje (župna crkva)
Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)
Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa
Brlog
Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)
Vratnik
Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati
Kad ce opet blog?... >>>
Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio... >>>
13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna... >>>