Pokajanjem protiv doktrine šoka

POKAJANJEM DO IZBAVLJENJA

Čitala sam ne tako davno jednu knjigu u kojoj su ljudi svijeta, koje knjiga opisuje, zaboravili na Boga. Imali su oni religiju i zajednicu vjernika, okupljali se, ali sve to na jednoj duhovno površnoj razini. Bog im se dugo i uzaludno pokušavao javiti, učiniti da se promijene. Uskoro su ih i snašle nevolje, ali oni ga i dalje nisu čuli, nisu uočavali, borili su se, ubijali i živjeli kako već ljudi žive. Bog je s vremenom polako počeo blijedjeti, sve dok od njega nije ostala samo sjenka s vrlo malo nekadašnje snage: zaboravljen, lebdio je nad ljudima kao sablast, nezamijećen od njih. I onda je, u jednom trenutku, umro. Nitko nije čuo ni osjetio taj trenutak kad je Bog umro. Samo je prestao biti. A ljudi su nastavili sa svojim životima.

ZAVJETNA OBEĆANJA

Čitala sam i jednu drugu knjigu, jednog engleskog povjesničara koji u svojim romanima nastoji što kvalitetnije opisati stvarni život ljudi od prije nekoliko stoljeća. U toj knjizi plemića i njegovu obitelj zatekla je oluja na moru. Dok se posada borila da spasi brod i živote svih ljudi na njemu, prestravljeni putnici molili su na koljenima Boga za spas. U jednom trenutku plemić je uhvatio ruku svoje supruge i zakleo se svojom čašću i imenom da će, spase li se, na mjestu na kojem stupi s broda na kopno izgraditi crkvu. To je bio njegov zavjet Bogu. A zavjete Bogu, u raznim nevoljama, ljudi su oduvijek davali. I mnoge crkve, kapelice, utočišta za udovice i siročad, križevi… i danas su dokaz tome. Moja mi je baka nekoć pričala kako je kao malo dijete teško oboljela. Dok je ležala na rubu smrti, njezina se majka u crkvi, na koljenima, zavjetovala Bogu da će njezina kći, preživi li, sve do svoje punoljetnosti nositi isključivo smeđu i jednostavnu odjeću, u znak zahvalnosti Bogu i svima vidljiv znak Njegove pomoći. Moja je baka preživjela i do svoje je punoljetnosti nosila smeđe.

JESMO LI ZABORAVILI BOGA?

Sjetila sam se obiju tih knjiga prije neki dan gledajući Papin Urbi et Orbi, na praznom trgu, kad je svim ljudima svijeta koji se bore s koronom podijelio oprost. Bilo je lijepo i vrlo dirljivo, dostojanstveno, umirujuće. I istodobno poput opijela nad nekim ili nečim što umire. O mrtvima najbolje… Uistinu, ništa zapravo nije rečeno. U situaciji u kojoj je cijela zapadna civilizacija stala, u kojoj se dramatičnim tonovima svakodnevno broje novozaraženi i mrtvi, u kojoj su ljudi zatvoreni u kućama, a broj onih koji su dobiti otkaze raste svakodnevno zastrašujućom brzinom unatoč svim mjerama za očuvanje gospodarstva, u trenutcima u kojima nam s vodećih mjesta otvoreno poručuju da svijet nakon ovoga neće biti isti... zar nije trebalo stati i promisliti? O nama samima i grijesima kojima smo razgnjevili Boga, a možda i o kakvom javnom pokajanju svih nas, o zavjetu koji je Papa pred svima nama okupljenima pred malim ekranima možda mogao dati, kao zadovoljštinu Bogu kojeg smo zaboravili i uvrijedili? Jer naš Bog nije poput onog boga u one prve knjige, iako su se mnogi u zapadnoj civilizaciji, pa i među onima koji se nazivaju vjernicima, ponadali svaki negdje duboko u sebi da jest, da će jednostavno nestati ako se dovoljno dugo pravimo da ga nema. Naš je Bog onaj koji neće samo izblijedjeli i nestati dok mi živimo svoje živote kako smo si ih sami, po svojim mjerilima, iskrojili. Naš je Bog onaj koji će protresti u gnjevu temelje te naše "kršćanske" civilizacije u kojoj se ubijaju djeca, donose protubožji zakoni i čini koješta drugo što jasno pokazuje da u Njegovo postojanje zaista vjeruje sve manje ljudi. Pa zar nismo u ovom času koji je zaista težak trebali kao onaj plemić u drugoj knjizi pasti na koljena, lupiti se u grudi i pokajati za sve naše grijehe te dati čvrste zavjete, na osobnoj razini ali i razini Crkve, da ćemo zabraniti pobačaje i živjeti moralnije, samo ako nas prevede iz ove nevolje i izbavi iz ovog olujnog mora? Zar ovo nije bio trenutak da nas naš vrhovni poglavar javno pozove da se preispitamo i damo jasne i čvrste zavjete Bogu? Ništa od toga u onom Papinu obraćanju nije rečeno.

PRVA NEDJELJA BEZ MISA

A moralo je biti rečeno. Cijela ova priča s koronom, prenapuhana kakva već jest (i tko to ne vidi taj je slijep pokraj zdravih očiju!), bila je ništa, igre moći vladara ovoga svijeta, do onog trenutka kad su zbog njih zatvorene crkve i onemogućen ljudima pristup sv. misi i sakramentima zbog straha od – zaraze! I to u korizmi! Umjesto da nas naši biskupi pozovu da se oslonimo na Boga (ne zanemarujući normalne higijenske mjere predostrožnosti, naravno), oni su zatvorili crkve, prvi put u povijesti našeg naroda. Nikad se to prije nije dogodilo, nikad. I te prve nedjelje zatvorenih crkvi, ujutro, uoči trenutka kad inače počnu gradom zvoniti zvona koja ljude pozivaju na misu, zemlja se zatresla, jako. I potom opet, malo iza sedam sati ujutro, u vrijeme kad bi inače u sada praznim i tihim crkvama taman započela misa. S tornja katedrale otkinuo se vrh s križem i pao ravno pred sobu u kojoj je spavao kardinal. I to sve u Zagrebu, koji jest na trusnom području, ali u kojem potresa ovakve snage nije bilo 140 godina! Baš sada. Baš na prvu nedjelju praznih crkvi. Baš ujutro, pred mise kojih prvi put nije bilo. U Zagrebu, u kojem je, eto baš sada, središte predsjedavanja EU-om. Slučajno…? Neka na to pitanje svatko sam u sebi odgovori. Svećenike posebno pozivam na to.

ODREKLI SE BOGA?

Smjenjuju se sada scene i mjere kakve nikad nismo vidjeli koje prizivaju neka vrlo loša prošla vremena. Policijski sat, ljudi zatvoreni u kućama, praćenje, prijavljivanje prekršitelja, cenzura, ugašen javni promet, maske na licima koje ne štite, ali ih svi ipak nose, kao dodatak doktrini šoka kojoj smo svi izvrgnuti. Gledamo jedni druge, čudimo se, ali se ne usudimo progovoriti. Tek tu i tamo netko se usudi uočiti da su umrli ljudi možda oni koji bi ionako normalno umrli od bolesti od ko|ih su bolovali. I da se ne može baš svaka smrt pripisati virusu (?), čak i ako ga jest čovjek imao u trenutku kad je umro. Ljudi inače i umiru, samo da napomenem, još uvijek nismo otkrili lijek za besmrtnost. Ali ludilo je ludilo, i tu pomoći nema, treba pričekati da se završi.

No, zatvarati crkve zbog straha od zaraze? Zaboraviti na Boga i na pouzdanje u Njega…? Zar nam je vjera tek lijep običaj kojeg smo se brzo odrekli kad su nam higijeničari propisali tako? Nikad prije to nije napravljeno. I umjesto da se Papa "obuče u kostrijet", baci na koljena i u ime svih nas da zavjet velike promjene, kao zadovoljštinu Bogu kojeg smo razgnjevili... ništa. Pomirujuća molitva nasred praznog trga. Lijepa slika, a tako malo sadržaja.
"Čega ste se preplašili, malovjerni?", upitat će nas Bog, u čudu.
"Virusa od kojeg umire pola posto zaraženih, Gospodine, i to većinom onih koji već kucaju na Tvoja vrata", odgovorit ćemo pokunjeno.
U ovoj korizmi, nažalost, svi mi zajedno odrekli smo se – Boga.

Danijela Blažeka
(Katolički tjednik, Sarajevo, Uskrs, br. 15-16/2020.)

KOLUMNU MOŽETE I ČUTI - TEKST ČITA VILIM KARLOVIĆ (s komentarom na kraju):
https://www.youtube.com/watch?v=biXO2DyWXOw&feature=youtu.be&fbclid=IwAR2opspTnWZhGOS4pRSduCmMuvUxvbGVr7jPkyB11kA2rLp0iRq2mvfjufw

Pokajanjem protiv doktrine šoka
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>