"Ohrabrujem ljude da se otvore životu"

Roko i Marija Bralić, roditelji desetero djece, proslavili dijamantni pir

Dugovječan brak i brojna obitelj rijetka je pojava koja izaziva divljenje. Bibinjci Roko (83) i Marija Bralić r. Šimunić (80) sredinom prošle godine su proslavili 60 godina braka. "Od njih je, brojem obiteljskoga članstva, poteklo pet nogometnih momčadi" – zgodno zavodi novinarka Glasa Koncila, u kojem je objavljena velika reportaža o toj divnoj obitelji, kao i kratak razgovor s njihovim sinom Tomislavom, poznatim klapskim tenorom. Obnovu dijamantnih bračnih zavjeta Bralići su proslavili u zajedništvu svoje desetero djece, 38 unučadi i šestero praunučadi, na misnom slavlju koje je u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Bibinjama predvodio (sada već pokojni) bibinjski župnik Emil Bilaver. Tekst priloga objavljujemo u cijelosti.

»Ne zaboravite obitelj i vjeru«

Bralići su primjer postojane ljubavi vjenčanima i onima koji još nisu zasnovali obitelj. »Samo ove godine u njihovoj obitelji koja broji 54 člana imali su dva vjenčanja, jedno krštenje i po dvije svete pričesti i krizme. Mariju i Roka, koji je neizostavni crkveni pjevač, u dobru i zlu održala je međusobna ljubav, vjera u Bogu i nerazrješivost sakramenta ženidbe«, rekao je župnik Bilaver na misi u kojoj su pjevanje u župnom zboru, čitanje poslanice i molitva vjernika pripali članovima velike obitelji Bralića. Sin Roka i Marije poznati je pjevač klape »Intrade« Tomislav Bralić, koji je sa zborom mladih »Magnificat« pod vodstvom Ivice Kere na misi otpjevao »Milost«.

»Hvala, dragi Bože i Gospe Velika, što ste nam omogućili dug i sretan brak, veliku i skladnu obitelj. Hvala za sva dobročinstva. Ne zaboravite obitelj i vjeru. Obnovite obiteljsku molitvu i vidjet ćete da će biti bolje i ljepše, plodonosnije i sretnije, obitelj će biti ispunjenija ljubavlju«, poručio je Roko, koji je imao osobitu želju ostaviti pisani trag svoga dijamanta u svom omiljenom listu, Glasu Koncila.

Otvorenost životu Bralićevi su, Božjom milošću i odgojem, prenijeli i na svoju djecu. Rokova i Marijina djeca Dubravka i Zvonko imaju po petero djece, Marijana, Zdravko, Marin, Tomislav i Šime po četvero, Nataša i Boris troje, a Davorka dvoje djece.

Roko, kojeg svi zovu Rola, rođen je dan poslije Velike Gospe, na sv. Roka, a Marija je rođena dan uoči Velike Gospe. Roko se oženio s 25 godina. Dugo godina bio je vozač autobusa. Vozio je po Hrvatskoj i u Trst u Italiju. U odgovornom poslu upravo su mu brojna djeca davala snage i obvezu da izdrži. »Kad je Marija rodila deseto dijete, u bolnici joj je jedna žena rekla: 'Kad budete stari, ne ćete joj moći pomoći.' A sad to deseto dijete ima četiri kćeri i ona pomaže nama, i mi njoj«, kaže Rola, čijoj obitelji s njegovom, jednom mirovinom, ništa nije nedostajalo. »Kao i mnogi drugi, i ja sam mislio kad sam imao prvo dijete da ne mogu nikoga više voljeti kao njega. Ali svako drugo je slatko i drago, svako nađe mjesta u srcu. U ljubavi prema djeci ništa mi nije bilo teško. Ni noću ustajati. Moja kći Nataša za rođendan je rekla: 'Stvorija si orkestar ljubavi, koji nikad ne će potamniti, i svaki tvoj dolazak u našu sredinu za nas je radost'«, kaže Roko, pjevač u bibinjskom župnom zboru 65 godina.

»Čestitao mi je da dobro poznam vjerske istine«

»Imao sam volju pjevati, pomagao sam u crkvi još u ono doba. Nitko nas nije učio harmonij, ali smo pod šorom trenirali i pivali božićne pjesme, na osminu, u našem kampanelu.« U njihovoj kući uvijek je bilo veselo i ljudi rado dolaze. Rado se sjeća susreta s don Živkom Kustićem koji ih je posjetio u Bibinjama. »Kustić je tada rekao: 'Lijepo je na Kaptolu, ali u obitelji je još ljepše.' Kustića smo slušali i nacionalno se osvješćivali, snažno je propovijedao. Sedamdeset župnika prošlo je kroz naše obiteljsko dvorište. Zapivali bi, bilo je veselo. Za odlazak na Branimirovu godinu u Nin 1979. doveo sam 70 ljudi. Išli smo 1984. i na euharistijski kongres u Mariju Bistricu, putom od Zagreba išli smo pješke. To je bio doživljaj, prekretnica u nacionalnom duhu«, kaže Roko, koji je uvijek bio hrabar. »Sekretar partije u poduzeću bio je upitan: 'Što nisi pomladija partiju?' 'A koga ću uzeti, Roku Bralića?' 'Pa zašto ga ne uzmeš', pitali su ga. 'On je dobar, ali je vjernik. Moraš ga puštati na miru', rekli su mu. Nisam se sramio pitati mogu li biti slobodan na Veliki petak, Uskrs. I pravoslavni su me poštivali.

U vožnji od Benkovca do Splita jedan pravoslavni svećenik mi je rekao: 'Nije lijepo ono što pjevate, Zdravo Djevo, kraljice Hrvata.' Kažem mu: 'Čudim se da ste svećenik i da takvo pitanje postavljate. Nas ima petero braće. Kad me boli, kad mi je teško, kažem "ajme, majko moja". Ali, nisam ja bratu oduzeo mater. Ona ima ljubavi za sve. Tako i Hrvati, kad joj izjave ljubav. Gospa je i vaša majka, i vi je možete pozvati.' Pitao me jesam li bivši svećenik. Rekao je: 'Imam 6000 vjernika, ali to o čemu s tobom pričam učio sam samo na teologiji.' Čestitao mi je da dobro poznam vjerske istine«, kaže Roko.

»Povijesne istine čuli smo s oltara«

Svaku nedjelju bio je među mladima koji su biciklima išli iz Bibinja u Zadar. Od deset do podne bila je kinopredstava, »a u podne je bila propovijed u Sv. Šime« – misa u crkvi Sv. Šime, gdje su katehizirali istaknuti svećenici. »To su bili posebni propovjednici, Huns, Romildo, koji je rekao: 'Jao nama ako je istina di je trbuh, a pravda di je sitost.' Imao je duboke misli, a mi mladi nismo imali literaturu, nego što smo čuli s oltara. Kad bi propovijedao Badera, visokoškolovani svećenik – govorio je šest jezika – skupilo bi se mnoštvo naroda. Povijesne istine koje smo s oltara čuli u ono doba nismo nigdje mogli čuti. Dosta je tih riječi palo na plodno tlo, i danas ima ploda«, kaže Roko.

Vrlo je lucidan i načitan. Voli čitati i Glasnik Srca Isusova i Marijina, ti sadržaji mu produbljuju i dopunjuju znanje o vjeri. »Šteta da ljudi ne čitaju katolički tisak. Ono što se ne zna, ne može se ni cijeniti. Tu se dozna puno toga. Tijelo i duša trebaju se hraniti. Kad tijelo nahraniš, sutradan si opet gladan. Kada se duhovno nahraniš, to ostaje duže, puno si zadovoljan. Teško je ogladniti od duhovne hrane«, kaže Roko. Svake nedjelje išao je s djecom na misu, kako i sada čine. »Ako ima volje, nađe se i vrimena.«

Radost mu je okupljati unučad na razgovor o vjeri. Bude to vjeronauk u dvorištu Bralića. »Okupilo se 18 unučadi oko mene. Na pitanje tko je Bog rekao sam da je Bog gospodar neba i zemlje koji nam daje svako dobro. 'A di je Bog? Na zemlji, nebu, na svakom mistu, u nama, i on nas sluša. On je blizu nas, a molitva je razgovor s Bogom.' Lipo su me slušali, poslije su me pitali kad ćemo opet. I nekidan su me zvali iz Zagreba, hoćemo ove godine opet imati vjeronauk. Moju unuku su pitali u školi kad je nešto rekla: 'Tko ti je to rekao?' 'Moj dida mi je to reka, vjeronauk nam je držao', odgovorila je. 'Pa, pozdravi dida', uzvratila je vjeroučiteljica. Roko je djelovao i na jednoga mladića da primi sakramente. »Mora mene Rola naučiti, da mogu biti kum«, izrazio je želju budući krštenik.

»Istriska me, ali nije me uvridija«

Roko je iz obitelji šestero braće i jedne sestre, a Marija iz obitelji s četrnaestero djece. Rolini su roditelji Roko i Šimica rođ. Sikirić. »Koliko je kiše palo na nju! Drva je nosila na glavi u Zadar, pješice od Bibinja, da bi prodala i nama donijela za ručak. Bio sam najstariji i morao sam čuvati i hraniti braću i sestru. Nismo se imali čime ni pokriti. Imali smo jednu 'šarpu', danju smo je nosili oko vrata po buri u grad, a noću bismo se zamotali u njoj. Skromno smo živjeli, imali smo konja i bavili se poljoprivredom«, kaže Roko.

Kad se njegov sin Zvonko trebao zaposliti, odgovornima je rekao: 'Prid mojom didovinom se prave tvornice i ne može se zaposliti. Vi biste tili da moja dica idu vani i da ih tuđi odgajaju. A ja volim da moja dica ostanu ovdi na kamenjaru i da se ovdi odgajaju, da u našoj državi žive. On me pita: 'Jesi ti član partije?' 'Znači, postoje ljudi broj jedan, broj dva, prvog i drugog reda. Znači, nemam se pravo zaposliti ako nisam član Partije!' 'Ma nisam to mislio, nego, puno politički razgovaraš', rekao mi je. Odgovorio sam: 'Svako društvo poštuje brojne obitelji pa mislim da će i vas probuditi.' Onda je rekao: 'Zaposlite onog Bralića, njegov otac me istriska, ali nije me uvridija.' Moj sin Zvonko i sad tamo radi«, kaže Roko.

»Čemu ovolike kuće ako nemamo potomstva?«

Kad su Mariji u trudnoći s kćeri Natašom liječnici rekli da ne čuju otkucaje djeteta, doktor je pitao koja joj je to trudnoća. Kad je čuo da je sedma, upitao je: »Hoćeš li da se rodi živo?« »Kad sam je devet miseci nosila, neka se rodi, pa što bude sa mnom.« Bila je opasnost. Donijeli su kisik i rodila se lijepa curica. Onda su doktor i njegova žena rekli: »Ovakvih žena nama triba«, pripovijeda Marija. Nakon rođenja Tomislava liječnici su joj predložili da se podveže kako više ne bi rađala. Marija to nije htjela učiniti. Nakon njega rodila je još dvoje djece. Nije reagirala na okolinu kad bi rekli: »Evo Marija opet trudna.« »Nije bilo lako, bez automobila, otići iz središta Bibinja 'gore na magistralu', dok se vrati iz Zadra, ura popodne. Nije bilo 'makine' za prati robu, sve na ruke. Oprati, zakrpati, osušiti, za ujutro u crkvu.«

»U našoj kući uvik se molilo zajednički, i danas se moli. Sve što sam uspio, bez molitve teško bih mogao. Jedanput godišnje, 17. studenog, okupimo se svi Bralići, to se zove Laš, znači ostavština. Bude misa u crkvi, pa večernja u obitelji, molitva za pokojne Braliće, zapjevamo, popričamo. To je po tradiciji, to sam primio od svoje matere, sve me zadužila. Rekla mi je: 'Rola, u te se uzdam, to nemoj puštati, nemojte to zaboraviti, ostavi to i djeci'«, govori Roko i nastavlja:

»Ohrabrujem ljude da se otvore životu. Teško mi je, 152 tisuće nas je manje svakih deset godina. Čemu ovolike kuće ako nemamo potomstva? Imali smo prostor tri metra s dva i pol, ali imali smo, hvala Bogu, djece. Sad imam kuća, auta, radosti i djece. Neka se naša zemlja okrene budućnosti, a to su mladi, pokoljenja. Neka cijene majke. Neka dopuste da su nedjeljom kod kuće, da ih poslom ne odvajaju od djece. Mislili su da će se, ako se nedjeljom radi, bolje živit. A sve je gore. Isus je rekao: 'Bez mene ne možete ništa učiniti.' Vidim da se ispunjava ono što piše: 'Poštuj svoga otca i majku, i tvoja će djeca tebe poštovati.' Ja sam roditelje poštovao, i moja djeca nas. Koliki su mi rekli u poduzeću: 'Ajme, ti si bistar čovjek, što stvaraš bijedu, od čega ćeš živjeti?' Ali, tko stvori zube, dat će i kruh. Kad vidim toliko djece, to je snaga«, kaže Roko.

Svih šestero sinova Bralića bili su branitelji u Domovinskom ratu. Ti su dani strepnje njihovim roditeljima bili teži od svega što su doživjeli. U Bibinjama je za Domovinskoga rata ostala Marija i još nekoliko staraca. Marija je ohrabrila i susjedu pravoslavku da ne ode u Benkovac. »Rekli smo joj: 'Neće ti niko ništa, budi s nama, nemoj nigdi ići.' Zajedno smo bili u podrumu«, kažu Roko i Marija, demantirajući time da su Bibinjci nacionalno isključivi. Oni samo poručuju i žive: »Nek ti kušin bude stina, al' Hrvatsku, sine, voli«.

Ines Grbić
Glas Koncila, 31.8.2014.

"Ohrabrujem ljude da se otvore životu"
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>